Uvac – sigurno stanište za beloglave supove

Kanjon reke Trešnjice i zaštićenih gotovo 600 hektara sada su siguran dom za vrsne letače sa rasponom krila većim od tri metra. Tu, takozvani nebeski kraljevi, s nestrpljenjem svakodnevno čekaju i redovan obrok.

"Jedan od njih i kruži u vazduhu kako bi javio drugima da dođu za ručak. Ovde smo skoro svaki dan. Nekad dva puta dnevno dobavljamo hranu", kaže Lazo Jovanović iz Udruženja za zaštitu beloglavih supova "Soko" iz Ljubovije.

Čuvar zaštićenog područja "Trešnjica" Goran Vučićević navodi da je četvrta generacija koja se brine i hrani beloglave supove. "Pre toga je to radio moj pradeda koji je sa konjima vukao hranu za njih, kasnije moj deda i otac, sada ja", dodaje Vučićević.

Loši vremenski uslovi i makadamski put dug 13 kilometara nikada nisu prepreka da se nekada ugorženoj vrsti svakoga dana dopremi hrana. Godišnje u hranilište stigne više od 27 tona hrane, a osim beloglavih supova bude i nezvanih gostiju.

"Lete u prečniku od 500 kilometara u potrazi za hranom. Dolazili su iz Španije, i Izraela. Iz Grčke je doleteo crni lešinar koji je retka vrsta i nema ga kod nas", ističe Slobodan Vučićević iz Centra za prirodne resurse "Natura".

Gotovo tri decenije upornog rada i brige, u ovom, ali i preostala dva zaštićena područja i staništa beloglavih supova u Srbiji, rezultirali su stalnim povećanjem njihovog broja.

Nekada pred izumiranjem sa svega tri-četiri para, gnezdeća kolonija u kanjonu Trešnjice, danas ima gotovo 60 jedinki, što je sa onima iz Rezervata Uvac i kanjona Mileševke, jedna od najbrojnijih kolonija beloglavih supova na Balkanu.

Stalna briga o beloglavim supovima i podmladak koji stiže tokom leta siguran je put ka uvećanju društva. Na njima je da budu spremni za nesvakidašnje, često i prekogranične, letačke avanture.