Igra "Užičko" cela Jugoslavija!

Kad zasvira dobro poznati takt, u kolo "skaču" svi. I stari i mladi, i oni koji znaju kako se igra, i oni koji korake još nisu savladali. Prepoznatljivo srpsko kolo svira se u svakoj prilici. Vole ga i sportisti, političari, vojnici, đaci. A, voli ga i komšiluk. Uz "Užičko" se vesele i u BiH, i u Crnoj Gori, i u Hrvatskoj...

Nisu samo pozornica, svadbe i vašari rezervisani za tradicionalni srpski ples. Pravo vreme da se povede kolo je kada ima povoda za veselje, bilo da se slavi lični, porodični, profesionalni, ili nacionalni uspeh. Tako su zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu proslavile srpske odbojkašice – "Užičko" se čulo i igralo u Azerbejdžanu.

Kao oblik narodnog plesa, "kolo" ili "oro" široko je rasprostranjeno u mnogim narodima. I dok se u pojedinim zemljama samo poštuje kao nematerijalno kulturno nasleđe, neguje u umetničkim ansamblima, ili prezentuje kao deo tradicije, u Srbiji i kod Srba kolo se igra u svakoj prilici.

Jedna od njih bila je proslava Kineske Nove godine u kineskom kontigentu Mirovnih misija Ujedinjenih nacija. Tada su srpski mirovnjaci u Libanu ponosno predstavili najpoznatiji srpski ples.

Danas je on u narodu poznat kao "Užičko kolo", iako je to zapravo naziv muzičke numere.

"I pored mnogobrojnih muzičkih numera uz koje se igra (narodno) kolo, melodija 'Užičkog kola' do danas je opstala kao najpopularnija, zbog čega je izvesno došlo do poistovećivanja ove muzičke numere sa plesom", objašnjava Zdravko Ranisavljević, nastavnik Etnokoreologije na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu.

I tako je postalo nacionalno obeležje Srbije. Verovatno je to jedan od razloga zbog kojeg su hrvatski desničari i njima naklonjeni portali negodovali zbog izvođenja "Užičkog kola" u Puli i Rovinju, navodeći da su istovremeno u tom regionu otkazivani koncerti Marka Perkovića Tompsona.

Međutim, etno društva iz Srbije su na festivalu u Istri pozdravljena aplauzom, a kako su preneli lokalni mediji, u kolo su se "uhvatili" i prolaznici, turisti.

Da "Užičko" povezuje, a ne razdvaja ljude i narode, potvrđeno je više puta. Video-snimak na kojem hrvatski fratri igraju "Užičko kolo" postao je hit na Jutjubu. Većina je imala problem sa koracima, ali je, kako prenosi jedan dubrovački list, biskup cupkao "kao od šale".

Cupkali su i hrvatski navijači i to u Frankfurtu – kada su prošle godine slavili pobedu nad Turskom na Evropskom prvenstvu u fudbalu.

Zato ne treba da čudi ni kada "Užičko" povedu meštani i meštanke Fojnice u BiH.

Osim u zemljama regiona, srpsko kolo čuje se i u dijaspori. Za promociju srpske narodne igre u inostranstvu zaduženi su domaći ansambli i kulturno umetnička društva, ali to ponekad rade i komšije.

Tako su mladići i devojke iz Pljevalja, noseći crnogorsku zastavu i narodnu nošnju, zaigrali "Užičko" usred Poljske.

Odraz srpske tradicije 

Prepoznatljiva melodija i jednostavni koraci objašnjavaju zašto je ova narodna igra tako popularna.

"Kolo je jednostavno, ritmično. Spada u grupu 'kola u tri' (tri koraka) - najjednostavniji oblik kola. U tu grupu spadaju i 'Kokonješte' i 'Moravac', 'Žikino kolo'. Jednostavno je i za sviranje, i za igru, i tako se odomaćilo na svim veseljima", rekao je Aleksandar Stepić, šef orkestra AKUD "Lola".

Nema dobre svadbe dok ne zasvira "Užičko". A, za hvatanje u kolo potrebna je samo dobra volja, kaže etnokoreolog Ranisavljević.

"Poznato je da kolo podjednako izvode vešti i manje vešti igrači, što ukazuje na primarnu socijalnu funkciju ovog plesa. U tom smislu, uzimanjem učešća u izvođenju kola pojedinac daje svojevrstan doprinos veselju", ističe naš sagovornik.

Velika popularnost kola prisutna je u Srbiji, ali i regionu, decenijama unazad.

Međutim, devedesetih godina 20. veka ova vrsta plesa dobija nacionalnu dimenziju, kaže Ranisavljević.

"U procesu redefinisanja etničkih identiteta u regionu, kolo među Srbima dobija svojevrsno hibridno nacionalno značenje, tretirajući se kao specifičan nacionalni simbol. Vremenom je, zahvaljujući posebnoj medijskoj pažnji, ovaj element kulturnog nasleđa dobio na svojoj društvenoj vidljivosti i, samim tim, na opštoj popularnosti", objašnjava ovaj etnokoreolog.

I danas je srpsko kolo, na čelu sa "Užičkim", odraz srpske tradicije i kulture. Mladići i devojke, u narodnim nošnjama i u opancima, često uz osmeh i igru dočekuju strane delegacije, svetske zvaničnike.

Nije poznato da li se neki od njih uhvatio u kolo tokom posete Srbiji, ali je zabeleženo kada je tadašnji predsednik Tomislav Nikolić na Andrićevom vencu zaigrao "Užičko" sa dečjom folklornom grupom. 

A ko bolje čuva tradiciju – nego mladi. Čim se završi "Ples maturanata" (kada mladi širom sveta igraju kadril - ples četvorke), maturanti u Srbiji se odmah uhvate u kolo – koje drugo, do "Užičkog".

Povedu oni, priključe se prolaznici, a slavu često odnese onaj ko se najbolje pokaže. Obično to bude kolovođa.

Međutim, ove godine je u Novom Sadu, posle kadrila, uporedo sa maturantima svoje kolo poveo radnik-alpinista angažovan na popravci Katedrale na Trgu slobode. Viseći na zidinama, "opleo" je "Užičko" i dobio najveći aplauz.

A, na kraju videa koji smo priredili za vas, možete pogledati kako se kolo igra na licu mesta – u Užicu.

Број коментара 13

Пошаљи коментар
Види још

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

среда, 24. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво