Restitucija u naturi

To što najveći deo državne imovine nije popisan ne znači da je nema: računica Mreže za restituciju je da građani, crkva i verske zajednice potražuju samo mali deo, a da šumskog zemljišta u državnom vlasništvu ima 1.000 puta više, poljoprivrednog najmanje deset puta više, a građevinskog čak 30 puta više od onoga što se potražuje. 

"Ostale su još dve zgrade koje potražujemo i jedan deo građevinskog zemljišta. Nadamo se da će nam to u skorije vreme biti vraćeno, ali kada će to biti, ne možemo da predvidimo, s obzirom na to što je jedan deo građevinskog zemljišta uzurpiran divljnom gradnjom, a Zakon o ozakonjenju favorizuje divlje graditelje u odnosu na nas potražioce imovine", kaže Dragan Antonijević, potražilac imovine na teritoriji Beograda.

Bez obzira na to, apel je da se imovina vrati restitucijom ili supstitucijom, jer će obeštećenje, na kraju, platiti građani – preko budžeta Srbije.

"Bez ikakve sumnje protivnici restitucije i zagovornici obeštećenja su isključivo oni koji su mentori ili imaju direktne koristi od zaštite uzurpatora i onih koji neskriveno imaju nameru da prisvoje i preprodaju nepopisanu državnu zemlju", kaže Mile Antić iz Mreže za restituciju.

Ipak, postoji imovina koju nije moguće vratiti vlasniku, na primer privatizovani stanovi, porušeni objekti i javne površine.

Novčano obeštećenje bivših vlasnika oduzete imovine, prema Zakonu o restituciji, trebalo bi da počne 2018. godine obveznicama, sa rokom dospeća od 12 godina. Za to je izdvojeno dve milijarde evra.