Gde su danas deca migranti?

Priče o prevremeno rođenoj bebi Ajmanu, koji su roditelji Iračani ostavili hraniteljima u Srbiji, a onda se vratili po njega, mnogi se još sećaju. Tada je izbeglička kriza bila u jeku. Dve godine kasnije, na tzv. Balkanskoj ruti i dalje ima dece bez roditelja. Umesto boravka u kolektivnim centrima, nude im se i hraniteljske porodice. Trenutno je troje mališana kod njih našlo privremeni smeštaj. Mnogo više ih je na ulicama i u kampovima.

Sve je spremno u domu Danijele Ribar da ponovo prihvati decu migrante. Nekoliko meseci zadržao se šesnaestogodišnji Amir koji je sam prelazio Balkansku rutu. Pod istim krovom zbrinula je i petoro braće i sestara izbeglica, uzrasta od trinaest meseci do sedam godina.

"Uglavnom su bili promrzli, stalno su se pokrivali", navodi Ribareva.

I ništa joj, kaže, nije bilo teško, osim rastanka s mališanima.

"To je bio januar mesec, hladno, zima, posle toga sam stalno razmišljala gde su sad ta deca", navodi Danijela Ribar, hraniteljica iz Šida.

Danijela nije jedina spremna da u hraniteljsku porodicu privremeno zbrine decu migrante. Posebnu obuku do maja prošli su oni koji već imaju hraniteljsko iskustvo. I svi su imali isti strah.

"Kako će prevladati jezičku barijeru. Tokom obuke oni čuju iskustva hranitelja koji su već brinuli o deci i shvate da to nije najveći problem, postoji nešto što je neverbalna komunikacija, postoji pogled, postoji osmeh", objašnjava Svetlana Milenković iz Centra za porodični smeštaj.

Iako je od južne do severne granice obučeno 60 porodica, 30 je odabrano da pomogne u svakom trenutku.

"Mi računamo da ovih 30 porodica može da odgovori na potrebe, jer pre svega kod dece mlađeg uzrasta ova mera zaštite je primerena, imamo iskustvo da stariji mladići koji imaju nekih 17 godina radije biraju da budu sa svojom grupom", navodi Milenkovićeva.

Najviše ima dečaka koji imaju između 10 i 17 godina, kažu u Centru za pomoć tražiocima azila.

"Izmeštanje iz njihovog prirodnog okruženja i podrške sunarodnika, suživota sa svojim saputnicima koji vuku njihove kulturološke specifičnosti, dovodilo bi do problema za samu decu, ona se ne bi osetila prihvaćeno i integrisano, već bi se osetila kao stranci", objašnjava Radoš Đurić iz Centra za pomoć tražiocima azila.

Ne zna se tačan broj maloletnika bez pratnje – procenjuje se na nekoliko stotina, mnogi su u kampovima ili na ulicama. Neretko bez zaštite. Zato se sve češće čuje predlog - otvaranje posebnog centra samo za decu.

"Sa jako brižnim osobljem različitog spektra koji bi se bavili ovim ljudima 24 sata, omogućilo bi se deci da ostanu u grupama iz kojih dolaze, da imaju poverenja u sistem", navodi Đurić.

U poslednje dve godine, kroz hraniteljske porodice prošlo je dvadesetak izbeglica. Kako su granice već dugo hermetički zatvorene, sve je izvesnije da će se o trajnijem zbrinjavanju tek polemisati.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

недеља, 22. септембар 2024.
11° C

Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи