"Ako uspostavimo vrednosti, uspostavićemo i normalan život"

Predsednik SANU, profesor Vladimir Kostić, kaže za RTS da bi voleo da se pojavi generacija političara koja se neće plašiti da će izgubiti izbore ako poveća izdvajanja iz budžeta za obrazovanje i nauku, a da bi još bolje bilo da postoji generacija koja će svesno povećati izdvajanje za nauku i prosvetu sa idejom da možda neće dobiti na sledećim izborima, ali da će dobiti Srbija.

Kako se finansira nauka i koji način finansiranja bi bio rešenje?

Moramo da idemo na neku vrstu paralelnih oblika finansiranja za nacionalne nauke, finansiranje naravno instituta o kojima govorim, a onda, što se tiče samog projektnog ciklusa, mislim da i projektni ciklus mora da se stratifikuje. Zašto, recimo, svi projekti treba da budu isti? Imate ljude koji se dokazani naučnici, koji u dužem periodu mogu da zasluže poverenje da dobiju neku vrstu kontinuiranog finansiranja, ali zašto ne napravimo junior-projekte za ljude koji su početnici? Poljaci su uvodili sredstva i konkurse za mlade ljude koji ne moraju čak ni da publikuju, ako ništa drugo, da uspostave mreže saradnje sa ljudima po svetu jer drugačije se ne može. Izolovana srpska nauka ne postoji.

Nedavno ste rekli da se plašite da, ako se nastavi trend odlaska mladih, visokoobrazovanih ljudi van zemlje, Srbija neće imati koga da zaposli jer ćemo ostati bez kadrova. Može li se sprečiti taj trend i kako?

To nisu reči koje sa osećajem nekakve katastrofe i kataklizme dočaravaju, to su brojke koje postoje i koje su dostupne ljudima. Taj udeo u imigrantskom korpusu se kreće od nekih šest do 15.000 pa i do 50.000, ali nije ni bitno. Bitno je da se radi o jednom ozbiljnijem demografskom pitanju, širem demografskom kontekstu od toga koliko se rađamo, umiremo, odlazimo, i Akademija tu pokušava kroz savete koji se time bave, kroz svoj odbor koji bi trebalo da bude odbor za našu dijasporu, naučnu i umetničku, ne da bismo ih vratili, to je teško. Odlazili su jako dugo, taj broj se sada povećava, poslednju deceniju-dve.

Govorili smo: kada padne Milošević, vratiće se, a nisu se vratili. Nije samo ta neka banalna politizacija u osnovi, ima mnogo stvari o kojima treba da razgovaramo. Voleo bih da se pojavi generacija političara koja se neće plašiti da će izgubiti izbore ako poveća izdvajanja iz budžeta za obrazovanje i nauku, ali bi još bolje bilo da postoji generacija koja će svesno povećati izdvajanje za nauku i prosvetu sa idejom da možda neće dobiti na sledećim izborima, ali da će dobiti Srbija.

Postoji li u društvu dovoljno razvijena svest koliko je važno ulaganje u nauku i tehnološki razvoj?

Teoretski jesmo svesni, ali moram da kažem da postoji jedna istorijska brzina koja ne daje ni političarima ni nama koji smo u okviru tih krugova nekakvu šansu na promišljanje. Ovo je jedno vreme u kojem se mora delovati naglo, brzo, akutno. Nemate vremena da se povučete u stranu ili iza nekog toka da promislite pa onda da delujete. Mora se delovati odmah i to je nekako ime vremena u kojem živimo. 

Sednite na kafu sa svojim gimnazijskim drugovima i videćete u razgovoru o deci da 50 odsto dece onih koji nisu bili možda ni srednja klasa, većina je otišla. Gradi se osećaj da nema alternative, mi na televiziji sa ponosom prikazujemo ljude koji su se upisali na neki od svetskih univerziteta, ali se ne sećam intervjua ko je bio prvi na rang-listi na Medicinskom fakultetu, na fizici, pri tome ni ova država nije učinila mnogo da objasni da i u Srbiji postoje dobre škole. Mene optužuju do politizacije skoro da širim optimizam, ali, gospodo, ja sam bio po svetu, tri godine sam živeo u Njujorku, bio na velikim univerzitetima i moram da kažem da je Medicinski fakultet u Beogradu, takav kakav jeste, sa svim svojim anomalijama, i dalje odličan fakultet.

Kada je Beograd osvojio 300. mesto na Šangajskoj listi, što nije mnogo, ali ne biti na njoj je još mnogo manje, niko nije objasnio koji su ti profesori, naučnici sa instituta, sa fakulteta koji su svoji radom doprineli svemu tome. U zemlji u kojoj raspojasani, dignutih ruku sa razodevenim pevačicama i mišićavim istetoviranim momcima dajemo jednu ideju da je život zapravo neprekidni karneval, tulum, zabava. Oni koji negde mukotrpno uspevaju da i u svetu postanu poznati – apsolutni su anonimusi.

Ako uspostavimo vrednosti, uspostavićemo i normalan život, jer potraga za vrednostima je potraga za normalnim životom i ja tako shvatam mladu generaciju. 

U Srpskoj akademiji nauka i umetnosti danas se održava okrugli sto pod nazivom "Nauka i visoko obrazovanje". Na skupu će govoriti predstavnici SANU, Zajednice instituta Srbije, Ministarstva prosvete i preko 25 predstavnika univerziteta, instituta i drugih naučnih ustanova.

Jedna od tema okruglog stola jeste kako se finansira nauka i zašto je neophodno promeniti sadašnji način finansiranja. Iznosi se i podatak da je ukupan broj finansiranih projekata 2013. bio 777, a ukupan broj aktivnih istraživača 13.813.

Број коментара 7

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 19. март 2024.
2° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво