Strah parališe žrtve da prijave nasilje

Tragedija u Žitištu, pa potom i vest da je muž, pred detetom, nožem usmrtio suprugu u Knjaževcu, nastavak su crne statistike po kojoj je od početka godine u porodičnom nasilju stradalo 15 žena. Tokom prošle godine beogradskom centru za socijalni rad za pomoć su se obratile 4.443 žrtve porodičnog nasilja. Na žalost, žrtve ne dobiju uvek adekvatnu pomoć i zaštitu, a nasilnik neretko prođe nekažnjen.

Meštani Žitišta i dalje su u šoku jer ovakvu tragediju ne pamte. Često se posle tragedija ispostavi da se u okruženju znalo da u porodici ima nasilja. U nekim karajevima, nažalost, još smatraju da je to privatna stvar porodice.

Ovaj slučaj, kako saznajemo, nije prijavljen nadležnima. Prema protokolu, kada postoji sumnja na nasilje, Centri za socijalni rad dužni su da o tome obaveste policiju i tužilaštvo, ali pre svega da pomognu žrtvi.

"Mi ne možemo sa pouzdanošću da predvidimo da li će zaista neko realizovati svoje pretnje ili ne. Centar za socijalni rad je samo jedna karika u čitavom lancu. Uglavnom imamo dobru saradnju sa policijom, ali očigledno da saradnja nije dovoljna dokle god se dešavaju ovakvi slučajevi", poručuje Mikaina Stevanović iz Centra za socijalni rad u Beogradu.

Čak i kada se nasilje prijavi, pokazuje praksa, nasilniku se obično izrekne mera zabrane uznemiravanja i prilaska žrtvi, što oni često ne poštuju. Dugi sudski postupci ohrabruju nasilnika.

"Vrlo često imamo recidiv u vršenju nasilja. Imali smo nedavno situaciju u samom sudu nakon pretresa da je u hodniku ispred sudnice nasilnik povredio jednu osobu", dodaje Stevanovićeva.

Ni razvod braka nije garant da će nasilje prestati, te tako nije redak slučaj da žene stradaju i posle rastanka sa nasilnikom.

"To je moja žena u Srbiji podrazumeva to je moja svojina. Kad se govori o tome da su nasilnici mirni, povučeni, da nisu 'padali u oči' svojoj okolini, prema mom mišljenju, to je potpuno nerealno. Žene treba obrate pažnju, da primete bilo šta što izlazi iz okvira normalnog, da prijave prvo policiji a onda svim ostalim organima koji se time bave", ističe koordinatorka Sigurne kuće Vesna Stanojević.

Mnoge žene, nažalost, zbog straha ne odlučuju da napuste nasilnika. One koje se na to odvaže, prolaze kroz mučne i duge procese, pa gube nadu u sistem i na kraju odustaju od daljeg gonjenja.

Број коментара 4

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

понедељак, 29. април 2024.
22° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво