Zbogom, Tijaniću!

Porodica, prijatelji i kolege oprostili su se danas od generalnog direktora RTS-a Aleksandra Tijanića, jednog od najboljih srpskih i jugoslovenskih novinara.

Uz zvuke pesme Arsena Dedića "O, mladosti", porodica, prijatelji, kolege i brojni poštovaoci oprostili su se danas, na Novom groblju u Beogradu, od novinara Aleksandra Tijanića. 

Na oproštaju su govorili njegova kćerka Zara, novinar Slavoljub Slava Đukić i Tijanićev kum Vasa Jeremić. Opelo je držao episkop jegarski Porfirije.

"Naš tata nam je pružio sve. Ljubav, sigurnost, nežnost, snagu. Činio je nemoguće mogućim. Ponosni smo što smo njegovi i što je on naš. Tata, rekao si nam, nije ljubav ako nije zauvek. Volimo te", rekla je Tijanićeva ćerka Zara.

Novinar Slavoljub Đukić rekao je da je Tijanić ostao upečatljiv deo novije istorije našeg novinarstva. Na svoj način, kako je rekao, bio je gigant u novinarskoj profesiji, svojim duhom, verom, ponašanjem, božjom darovitošću.

"Imao je britko pero ali i dobru dušu, i u potpunosti je davao sebe u poslu", rekao je Đukić.

Đukić je naveo da je Tijanić bio jedinstven i po tome što je bio ne samo dobar novinar, nego i odličan urednik, što, kako je rekao, nije čest slučaj. "To što je bio dobar urednik govori o tome da su svi voleli da rade s njim", rekao je Ćukić.

"Tijanić je originalnošću i buntovnom prirodom uspevao da ostane svoj, uvek na nogama. Trošio se bezmerno, iznad svih razumnih preporuka. Toliko se trošio da mu se i srce istopilo, a cena je slom na pragu svoga doma", rekao je Đukić.

Prema njegovim rečima, Tijanić je ostavljao utisak "robustnog, odbojnog čoveka kome je sve ravno do Kosova, a zapravo je imao milosrdno srce koje je imalo razumevanja za ljudske nevolje".

Đukić je rekao i da je Tijanić priredio svoja memoarska sećanja "Ja i niko moj", knjigu koja će sigruno biti dočekana sa izuzetnim interesovanjem i nikoga neće ostaviti ravnodušnim, baš ono što je on želeo.

"Dragi Saša, radio si i živeo uspravno u vremenima koja uspravnima nisu bila naklonjena. Visok rastom, bogat duhom, najviši inteligencijom", rekao je Tijanićev kum Vasa Jeremić.

Episkop jegarski Porfirije govorio je o mnogim susretima sa Tijanićem u kojima su, kad god su bili sami, odvajali poneki trenutak za razgovore o večnim pitanjima, o smrti i životu.

Tijanić je u jednom od svojih poslednjih intervjua rekao - "čekaju me Dečani", istakao je episkop i dodao da su Dečani za njega mesto gde je on duhovno progledao, to je mesto gde se on duhovno rodio, gde se krstio.

Tijanić je bio istinski tragalac za suštinom, za istinom, a to znači za bogom. "Neka Gospod da da Dečani kao simbol carstva nebeskog budu prostor u koji je primljena njegova duša", rekao je episkop jegarski Porfirije.

Sahrani su prisustvovali premijer Srbije Ivica Dačić, bivši premijer Vojislav Koštunica, ministri Rasim Ljajić i Branko Ružić, lider Demokratske stranke Dragan Đilas, predsednik Srpskog pokreta obnove Vuk Drašković sa suprugom Danicom i veliki broj poznatih ličnosti.

Prijatelji i poštovaoci Aleksandra Tijanića, kao i kolege sa RTS-a i drugh medija, više od sat vremena su čekali u koloni da bi izrazili saučešće porodici i odali poslednju počast Tijaniću. 

Urna će, naknadno, biti položena u Aleji zaslužnih građana. 

Tijanić je bio kolumnista, pisac, ministar, savetnik, generalni direktor. Voleo je da se predstavlja samo kao novinar. Lucidan, oštar, direktan, ciničan, hrabar, duhovit. Za mnoge je Aleksandar Tijanić najautentičniji i najprepoznatljiviji novinarski jezik od Beča do Atine.

Rođen je u Đakovici 1949. godine. Živeo je u Podujevu i Prištini. Studirao je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, odakle je pozvan u nedeljnik NIN, gde započinje profesionalnu karijeru. Tekstovi iz tog perioda danas su udžbenici za sve one koji se bave novinarstvom. Suvereno je vladao gotovo svim oblastima od spoljne i unutrašnje politike, kulture, do sporta.

Pisao je za najznačajnije listove na prostoru bivše SFRJ. Devedesetih je bio i ministar za informisanje, ali na tu funkciju daje ostavku.

Posle petooktobarskih promena bio je savetnik predsednika Jugoslavije Vojislava Koštunice za medije i informisanje.

Aleksandar Tijanić bio je početkom 90-ih jedan od voditelja emisije "Umijeće življenja", koja se još pamti.

Bio je direktor tri televizije - Politike, na kojoj je radio od 1993, BK televizije, koju je osnovao, i RTS-a, kojem je vratio ugled i poverenje gledalaca.

Od 2004. pod njegovom palicom, Radio-televizija Srbije je najuspešnija televizija. Borbu za opstanak Javnog medijskog servisa smatrao je borbom za normalnu i pristojnu Srbiju.

Aleksandar Tijanić se poslednji put u javnosti pojavio pre nekoliko dana, na raspravi o medijskim zakonima. Prvi tekst objavio je 1976. godine, a poslednji rukopis završio je nedavno.

Knjiga "Ja i niko moj", trebalo bi da bude objavljena krajem godine.

"Računam da će knjigu čitati moji protivnici. Tiraž je, dakle, obezbeđen. Tu je i stotinak javnih ličnosti sa tajnim sklonostima o kojima sam pisao tokom tri decenije. Bez obzira na naslov, nisam glavna ličnost knjige, već mali novinar rastrzan željom da preživi i manjkom hrabrosti da bude kukavica", pričao je Tijanić.

Iza sebe je ostavio suprugu, sina, ćerku i dvoje unuka.

Број коментара 25

Пошаљи коментар
Види још

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 29. март 2024.
20° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво