Читај ми!

Sećanje na žrtve bombardovanja RTS-a

Polaganjem venaca i paljenjem sveća kod spomenika "Zašto?", noćas u 2 sata i šest minuta, porodice, kolege i prijatelji su odali poštu radnicima RTS-a, poginulim u bombardovanju 1999. godine. U napadu NATO-a ubijeno je 16 naših kolega.

Tačno u 2 sata i šest minuta navršilo se 14 godina od pogibije 16 radnika Radio-televizije Srbije. NATO je 23. aprila 1999. godine bombardovao RTS sa dva razorna projektila. Porodice, kolege i prijatelji položili su vence i upalili sveće kod spomenika "Zašto?" u Aberdarevoj ulici.

"Neko ko je morao da ih zaštiti, to nije uradio. U dva sata i šest minuta raketa NATO pakta je prekinula njihove živote. Ostala je samo večita tuga i sećanje. Danas se, kao mi svih ovih godina pitamo: Zašto?", rekao je Miroslav Medić, koji se u ime porodica stradalih radnika RTS-a obratio okupljenima.

"Zašto je bilo potrebno da ovim 16 divnih ljudi izgubi svoje živote? Odgovor još uvek nismo dobili", rekao je Medić.

Glavni i odgovorni urednik Zabavnog programa Dejan Gligorijević rekao je u ime RTS-a da su stradali nevini od najveće vojne sile kojoj svet ni danas ne sme da sudi.

"Smrtonosnoj raketi, ljudsku metu podmetnuli su oni kojima je bila potrebna neka tragedija u političkom obračunu sa svetom. Zajedno su ih ubili. Sada istinu kriju", rekao je Gligorijević i dodao da ne moraju da nam kažu Amnesti internešenel i Međunarodna federacija novinara da je bombardovanje civilne mete ratni zločin i da je bombardovanje RTS-a otvorilo eru napada na medije u ratnim zonama celog sveta.

Ono što ne znamo, ono što naše društvo i dalje duguje porodicama i javnosti jeste, kako je rekao, odgovor na pitanje kome je u tadašnjoj vlasti bilo važno da bude poginulih u zgradi RTS-a.

"Neka im je večna slava", rekao je Gligorijević.

U napadu NATO-a, u noći između 22. i 23. aprila, poginuli su: Jelica Munitlak (27), šminker, Ksenija Banković (27), video-mikser, Darko Stoimenovski (25), tehničar u razmeni, Nebojša Stojanović (26), tehničar u masteru, Dragorad Dragojević (27), radnik obezbeđenja, Dragan Tasić (29), električar, Aleksandar Deletić (30), kamerman, Slaviša Stevanović (32), tehničar, Siniša Medić (32), dizajner programa, Ivan Stukalo (33), tehničar, Dejan Marković (39), radnik obezbeđenja, Milan Joksimović (47), radnik obezbeđenja, Branislav Jovanović (50), tehničar u masteru, Milovan Janković (59), precizni mehaničar, Tomislav Mitrović (61), režiser programa i Slobodan Jontić (54), monter.

U znak sećanja na poginule, u beogradskom Tašmajdanskom parku, kod zgrade RTS-a, podignut je spomenik "Zašto?", kojim porodice i prijatelji stradalih postavljaju pitanje zašto su oni poginuli.

Minutom ćutanja, uz upaljene sveće i u toku dana odata je pošta poginulima. Porodice i kolege traže da se do kraja utvrdi odgovornost za stradanje njihovih najmilijih.

"I posle 14 godina bol nije nimalo izbledeo. Tuga ostaje i kad se god spomene, potrese strašno", kaže Draga Janković, supruga poginulog Milovana Jankovića.

"Svako od nas je mogao biti upisan na ovom spomeniku. Sto pedeset ljudi je te noći bilo u Radio-televiziji Srbije, a nekako imam utisak da nas je svake godine sve manje. Trebalo bi da se vratimo ovoj tradiciji i da na ovaj način odamo počast našim kolegama. Nisam sigurna da ćemo ako ikada dobijemo odgovor na pitanje 'Zašto?' biti mirniji, ali taj odgovor nam je neophodan.", kaže Milena Vučetić, direktor tehnike RTS-a.

Na inicijativu porodica poginulih radnika RTS-a poginulih u NATO bombardovanju Vlada Republike Srbije u aprilu 2012. donela je zaključak da grad Beograd preuzme nadležnost u vezi sa podizanjem spomen obeležja koje će svedočiti o tom stradanju.

U avgustu prošle godine grad je formirao komisiju koja je odlučila da se do najboljeg rešenja dođe javnim konkursom.

"Ideja jeste da se porušena zgrada obeleži, sačuva kakva jeste, da se sačuva slika stradanja, da se sačuva sećanje na ono što se desilo na neki umetnički način. To je upravo ono što očekujemo da će umetnici prepoznati i na to reagovati", kaže Dejan Vasović, gradski arhitekta.

Međunarodna organizacija za ljudska prava "Hjuman rajts voč" je 2000. godine saopštila da nije bilo nikakvog opravdanja za bombardovanje zgrade televizije. UNS i Sindikat novinara Srbije pozvali su novinarske asocijacije i sindikate iz država članica NATO da zatraže u svojim zemljama nezavisne istrage tog ratnog zločina.

Bivši direktor RTS-a Dragoljub Milanović je, u Beogradu 2002. godine, osuđen na 10 godina zatvora, zbog toga što nije poštovao naređenje tadašnje savezne vlade i ljude i tehniku izmestio iz objekata RTS u Aberdarevoj i u Hilandarskoj ulici. Milanoviću je kazna istekla 1. septembra 2012. godine.

Vlada Srbije formirala je početkom godine Komisiju za razmatranje činjenica do kojih se došlo u istragama koje su vođene povodom ubistava novinara Dade Vujasinović, Slavka Ćuruvije i Milana Pantića a mandat komisije je proširen i na slučaj ubistva medijskih radnika Radiotelevizije Srbije u bombardovanju 1999. godine.

U proleće svake godine u znak uspomene na poginule medijske radnike RTS održava se memorijalni turnir u malom fudbalu pod nazivom "Igrajmo za 16".

Број коментара 3

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 19. април 2024.
12° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво