ponedeljak, 06. sep 2010, 07:30 -> 08:00
Zaveštanje organa mnogima jedina nada
Smrtnost pacijenata na dijalizi u Srbiji je tri puta veća nego u razvijenim zemljama. Zbog nedostatka organa, novi bubreg čeka se nekoliko godina, čak i više od decenije.
Bolničke postelje u 11 dijaliznih centara na jugu Srbije popunjene su do poslednjeg mesta. Kako bi svako od pacijenata imao 4 sata vremena za prečišćavanje krvi, u pojedinim mestima se radi u nekoliko smena.
U Zdravstvenom centru u Vranju, na primer u Centru za dijalizu ima 16 kreveta, a 100 pacijenata, među kojima su i žitelji kosovskog Pomoravlja.
Radi se danonoćno u veoma teškim uslovima, u tesnim salama koje prokišnjavaju. Statistika pokazuje da je od 1000 pacijenata sa juga koji idu na dijalizu, petini neophodna transplantacija.
Zbog starsoti nacije, broj obolelih od hroničnih bubrežnih bolesti se svake godine uvećava.
Tridesetpetogodišnji Igor Miljković iz Vranja je prošle godine zbog hroničnog oboljenja bubrega morao na dijalizu.
Imao je sreće da posle 5 meseci ode na tranplataciju, jer mu je novi organ ponudio najbliži srodnik- otac.
Do sada je na jugu Srbije više od 1000 ljudi zaveštalo organe. Mnogo je onih koji imaju nedoumice oko moždane smrti, pa se u slučaju gubitka najužeg člana porodice retko odlučuju da doniraju njegove organe.
Zato članovi tranpslantacionih timova širom Srbije apeluju na gradajne da donorkse kartice dobiju za života.
Uprava za biomedicinu i Klinika za nefrologiju Niškog kliničkog centra organizovale su edukaciju pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova na jugu Srbije o značaju zaveštanja organa. Od 195 policajaca, davalacaca krvi, trećina je dobila donor kartice.
Ukoliko bi porodice pacijenata koji dožive moždanu smrt češće dozvoljavale uzimanje organa preminulog, liste čekanja ljudi na dugogodišnjoj dijalizi, kojima je transplantacija jedina nada, bile bi mnogo kraće.
