Stručnjaci podeljeni po pitanju zakona o crnogorskom jeziku

Lingvista Sanja Orlandić smatra da je Crnoj Gori zakon o jeziku neophodan, jer bi trebalo "da precizira ono što je u Ustavu definisano kao službeni jezik, u odnosu na ono što je označeno kao jezici u službenoj upotrebi", preneo je portal RTCG.

Njena koleginica, lingvista Rajka Glušica kaže da je "potpuno pogrešno uvoditi bilo kakve zakone, propise, naredbe, jer se u jeziku ne može ništa postići restrikcijom, zakonima i kaznama".

Predsednik Upravnog odbora Fakulteta za crnogorski jezik i književnost veruje da je zakon o crnogorskom jeziku, kao i u svim uređenim zemljama koje ga imaju, potreban i Crnoj Gori.

Upitan šta to znači i koji su konkretni razlozi zbog kojih nam je zakon o crnogorskom jeziku potreban, Petrović kaže: "Pre svega da bi na jedan uređeni način regulisali materiju jezičke politike, kao izuzetno važnog dela ukupne državne politike. Da se na jedan utemeljen način razvija montenegristika kao oblast kulture i u krajnjoj liniji da bi se sprečio negativni proces jezičke kulture ili bolje reći nekulture".

Orlandićeva, međutim, navodi primer u slovenačkom jeziku, u kojem se navodi da se uz strani naziv obavezno navede i naziv na slovenačkom jeziku, te da on ne sme biti manje vidljiv od onoga na stranom.

"U Srbiji su takođe propisane visoke novčane kazne za one koji ne poštuju korišćenje srpskog jezika i ćiriličnog pisma", kaže Orlandić.

Takva rešenja, neki lingvisti, navodi se, vide kao alfabetski purizam.

"Šta će taj zakon da propiše. Da li možda jezičku policiju i narediti da svi stanovnici Crne Gore moraju da jotuju", istakla je Glušica, dok Orlandićeva ističe da zakon neće nikoga terati da koristi jotovanu varijantu crnogorskog jezika, to se reguliše pravopisom i gde je to rešeno dubletno.

Crnogorski jezik kao službeni jedna je od temeljnih identitetskih ustavnih odrednica.

"Ne treba ni u Crnoj Gori od ovoga praviti političko pitanje, već prosto treba zaštititi crnogorski jezik koliko se može, a jezička kultura i svest o njoj ostaju u domenu obrazovanja", naglasila je Orlandićeva.

Bio jezik ugrožen ili ne, trebalo bi da se bavimo njegovim razvijanjem i unapređenjem, jer pametna država jezik ne prepušta spontanom razvoju, zaključila je Orlandićeva.