Kad je rat podelio Mostar: Jedna porodica – tri zaraćene strane

Jedan rat, jedan grad, dva brata i otac – u tri različite vojske. Ukratko, tako je ratnih devedesetih sudbina podelila karte porodici Laketa iz Mostara. Dvadeset i pet godina kasnije, jedini preživeli, Zoran, priča o, kako je naziva, porodičnoj tragediji, i o tome koliko je zlo sam rat.

Ranjene mostarske zgrade još svedoče o poslednjem ratu u Bosni i Hercegovini, a Zoran Laketa o tome kako su otac i dva sina proveli rat na tri zaraćene strane.

"Brat mi je bio u balijama, ja u ustašama, a ćaća mi bio u četnicima", priča Zoran.

Zoran je imao 25 godina kada je rat došao i do grada na Neretvi, a njegov brat Goran godinu manje:

"Bili smo, raja, tako odgajani da smo živeli i sa Muslimanima, danas Bošnjacima, sa Hrvatima..."

Dotadašnji jedinstveni Mostar postao je podeljen na Zapadni i Istočni, hrvatski i muslimanski. Ulica Alekse Šantića, tokom najžešćih sukoba, bila je linija razdvajanja.

"Svi su okolo počeli govoriti da je počeo rat. E onda, ti koji si bio tu, koji si bio u čitavom Mostaru, odjednom imaš samo pola Mostara", kaže Zoran.

Tako daje odgovor zašto je ostao da se bori za HVO – Hrvatsko vijeće odbrane. Brat, zbog najboljeg prijatelja Adisa, odlazi sa Muslimanima u Armiju BiH. Otac je mobilisan u Vojsku Republike Srpske.

"Faktički, mi smo bili na dve strane. Možda sam i ja pucao, što kažu, možda sam brata ubio", rekao je Zoran i dodao da ipak zna gde mu je stradao brat, od minobacačke granate.

Prvi susret sa ocem 

Granatu je ispalila HVO. Brat mu je sahranjen zajedno sa borcima Armije BiH na Šehitlucima pored pozorišta. Otac i majka su preživeli rat. Prvi susret sa ocem pomogao je Crveni krst.

"Đe si, Ratko, šta ima? Šta će mi reć, zagrlio me, šta će mi reći? Šta da mi kaže – da nisi bio u ustašama, je li, đe ti je onaj brat balija, je li, ili ja sam bio u četnicima, je li? Zagrlio me, ćaća mi je, otac mi je", priseća se Zoran.

Sa suprugom i dve ćerke živi u Mostaru. Posle rata, decu je krstio u pravoslavnoj crkvi. Majka i otac su mu sahranjeni na gradskom groblju Sutini.

"Moja je poruka da se nikada nikome ne ponovi ovo što se meni desilo", naveo je Zoran.

Most spaja gradove, obale i ljude. Rat – suprotno. Da razdvaja porodice svedoči i ova priča.

Број коментара 24

Пошаљи коментар
Види још

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 25. април 2024.
10° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво