Ratko Knežević o duvanskoj mafiji

Dok istražni organi Hrvatske i Srbije pokušavaju da reše ubistvo vlasnika "Nacionala" Iva Pukanića, njegov prijatelj i nekadašnji bliski saradnik premijera Mila Đukanovića, Ratko Knežević u intervjuu elektronskom poštom, za podgoričke "Vijesti", kaže da je ubeđen da iza atentata na hrvatskog novinara stoji "duvanski kartel", koji je pokušao i medijski da zagospodari prostorom bivše Jugoslavije.

O svojim saznanjima o švercu cigareta, tajnim kanalima, računima i osobama uključenim u taj posao, Knežević je dao i izjavu italijanskoj Direkciji za borbu protiv mafije, nakon čega je dobio informacije da mu je ugrožena bezbednost, te i da je on sledeća meta "vojnog krila duvanskog kartela".

Knežević živi u Londonu i prvi put posle pet godina govori za neki medij na prostoru bivše Jugoslavije o svom odnosu sa Đukanovićem.

O tome koja je njegova uloga u švercu cigareta preko Crne Gore, Knežević kaže da je "za taj posao saznao kao i svaki drugi građanin Crne Gore. To je bila najlošije čuvana crnogorska tajna."

"Kao savetnik gospodina Đukanovića i šef Misije Crne Gore u SAD, naravno da sam znao i više. Bio je to posao koji je mogao, na svoj način, biti legitiman samo i isključivo tokom trajanja sankcija UN, jer je trebalo namiriti državnu kasu u svakom smislu. Tada je imao svaku opravdanost. O pogubnom uticaju ekonomskog embarga UN na zemlje i društva koja su mu izložena pisao sam i u svojoj studiji iz 2006. godine koja je posvećena političkoj ekonomiji tranzicije Crne Gore, kao tada, najnovije evropske države."

"Međutim, ono što je počelo kao zaobilazak embarga, preraslo je, nakon njegovog skidanja, u jedan od najvećih biznisa u regionu, pa i u celoj Evropi, u kojem su se okrenule milijarde dolara. Nažalost, da biste krenuli u taj posao, kao Vlada zemlje izložena tome, morate se osloniti na aktere koji poznaju ilegalna tržišta, podzemne metode poslovanja i tokova novca, te alternativne kanale transporta", rekao je Knežević.

Problem, kaže Knežević, nastaje kada partneri iz "ilegale", postanu i stalni partneri u poslu nakon što sankcije prođu. Te neprirodne alijanse iz perioda sankcija nastavljaju da žive i nakon njih, stvarajući neraskidive veze sa vlašću i onim njenim koruptivnim eksponentima.

Taj proces stvara u zemljama tranzicije novu elitu bogataša koja se koristi da bi kontrolisala društvene, političke i ekonomske procese u zemlji.

Milijarde dolara godišnje

"To se upravo desilo u Crnoj Gori Milu Đukanoviću. Umesto da se sa tim aktivnostima, poslom i njegovim akterima stane onog trenutka kada su završene sankcije, dolaskom Đukanovića na tron apsolutne vlasti u Crnoj Gori 1997. godine, taj posao još jače raste, da bi, po izveštajima agencija za zaštitu zakonitosti EU i SAD, u 1999. i 2000. iznosio nekoliko milijardi dolara godišnje".

"Crna Gora postaje rob tog posla, a Đukanović njegov glavni eksponent. Tako je uspeo da bude legalni predsednik države i Vlade i lider najvećeg ilegalnog biznisa u Evropi nakon Drugog svetskog rata, te partner italijanske i srpske mafije, što je dokumentovano u istragama Antimafijaške direkcije u Bariju, Državnog tužilaštva Švajcarske u Bernu, Kancelarije za suzbijanje prevara i korupcije EU (OLAF) u Briselu, kao i dokumentima različitih institucija u Vašingtonu, Briselu, Londonu i Berlinu, koji su na zahtev, naravno, dostupni široj javnosti, pa i crnogorskoj".

Na poziv gospodina Šelzija, italijanskog tužioca, a nakon nekoliko intervjua koje je dao štampi u regionu o problemu šverca cigareta i umešanosti Đukanovića u celi proces, Knežević je svedočio u Bariju, u aprilu 2002. godine. Svedočenje je dostupno javnosti.

"Posao je bio od početka netransparentan i obavijen velom državne tajne. Počeo je kao jako potrebna i posebna akcija Državne bezbednosti Crne Gore da bi se napunio državni budžet. U tu su svrhu na početku angažovani inspektori službe, Kaluđerović i Stamatović, da taj posao vode i kontrolišu za račun i u ime države".

Kako nekome nije odgovaralo da državni organi znaju sve o obećavajućim količinama gotovine, ubrzo je formiran novi tim. Italijanski deo posla, tako, od tada kontrolišu Veselin-Vesko Barović i Branko Vujošević, otvarajući privatnu firmu M.T.T. (Montenegrian Tobacco Tranzit).

Mafijaški klanovi Barija i Napulja

Ta agencija, kaže Knežević, posredstvom svog predstavnika u Milanu, Dušanke Jeknić, stupa u kontakt sa klijentima koji su eksponenti i lideri ključnih mafijaških klanova Barija i Napulja, koji dobijaju četiri ekskluzivne licence za transport cigareta preko Crne Gore.

"Zato plaćaju, kako paušalnu, tako i taksu po meri transporta. Oni opet otvaraju specijalizovanu menjačnicu u Luganu, u Švajcarskoj, za pranje novca iz tog posla, o čemu je vrlo plastično svedočio pred tužilaštvima u Bariju i Bernu nekadašnji saradnik crnogorske Vlade Goran Stanjević".

Srpski deo posla, po dogovoru Jovice Stanišića i Mila Đukanovića, kontroliše Stanko-Cane Subotić, do tada nepoznati krojač i trgovac sitnom robom sa Uba, koji za svoje pomoćnike u Crnoj Gori uzima dva Đukanovićeva kućna prijatelja Duška Bana i Željka Mihailovića.

Policijsku zaštitu u oba posla, kako "srpskom" tako i "italijanskom", sprovodi Goran Žugić, a nakon njegovog ubistva, Vuk Bošković. Svima njima sve vreme samo je jedan "šef" i samo jednom čoveku odgovaraju-Milu Đukanoviću.

Tako Đukanoviću, prema rečima Kneževića, uspeva ono što nije do sada uspelo ni jednom političaru u Evropi - istovremeno je bio predsednik Vlade ili države i šef kartela koji je upravljao jednim od najvećih ilegalnih poslova u posleratnoj istoriji Evrope.

Samo u 1999. i 2000. godini, preko računa firmi "Codex" iz Lihtenštajna i "Dulwich" sa Kipra, "oprano" je oko 2,3 milijarde nemačkih maraka. Za ove firme istražitelji iz Barija sumnjaju da su ih kontrolisali upravo Đukanović i Subotić, a to su i dokumentovali u delu optužnice u Bariju.

"U novembru 1996. sreo sam se, na njihov poziv, sa visokim zvaničnicima tadašnje italijanske Vlade u Rimu, na proputovanju iz Vašingtona za Podgoricu. U vrlo otvorenom, prijateljskom razgovoru rekli su mi da je Crna Gora postala stecište i najjačih italijanskih mafijaških klanova, da pored cigareta švercuju drogu i oružje, da im je u oružanim sukobima sa švercerima poginulo nekoliko carinika i policajca na dužnosti, i da su odlučili da prekinu "morsku trasu", da taj posao više neće tolerisati, te da za to imaju i zeleno svetlo partnera u EU. Tu sam poruku prenio Đukanoviću i ubrzo je upriličen sastanak između Maraša, tadašnjeg ključnog Đukanovićevog bezbednjaka, i predstavnika više italijanskih agencija za zaštitu zakona, kojem sam prisustvovao i ja".

Aktivnosti italijanske službe

Italijanska strana je dostavila spisak svih mafijaša sa njihovih poternica, oko 30 osoba, sa dokazima o njihovom boravku u Crnoj Gori, među kojima su bili i prisluškivani razgovori osoba iz Italije sa boravkom u Baru, Budvi, Herceg Novom i njihovih "prijatelja" iz Crne Gore, kao i njihove svježe fotografije. Zaključili smo i gospodin Maraš i ja da je italijanska služba i te kako bila aktivna u Crnoj Gori, jer je, naravno, kontrolisala svoju mafiju u "emigraciji."

Dakle, informacije da se sve prati, snima, prisluškuje, osim nas, morao je imati i gospodin Đukanović, naravno. Pomanjkanje "sigurnosne kulture" i njemu svojstvena arogancija, te pogrešne procjene njegovih saradnika i prijatelja omogućile su, danas je očigledno, da italijanski istražitelji povežu sve tačke crnogorskog političkog i Đukanovićevog privatnog, životnog "mozaika".

Pokojni Pukanić je pred tužiocima u Italiji tvrdio da mu je Vilijam Montgomeri rekao da je Đukanović zaradio 130 miliona dolara koji se nalaze na stranim računima.

"Nacional" o duvanskoj mafiji

"Mogu da potvrdim da sam se u maju 2001. godine sreo sa pokojnim gospodinom Pukanićem i gospodinom Montgomerijem u Zagrebu, i da smo komentarisali pisanje "Nacionala" o duvanskoj mafiji. Potvrđujem da je gospodin Pukanić verno prenio detalje tog razgovora istražiteljima u Bariju. Gospodin Montgomeri je rekao tu rečenicu, ali nije specificirao gde se nalaze ti računi i ko ih kontroliše. Ponudio je i saradnju gospodinu Pukaniću na daljem otkrivanju novih "sadržaja" u toj temi. Verujem da je do te saradnje kasnije i došlo. U jednom sasvim drugom kontekstu, i nešto kasnije, meni su Karlos Akavedo, američki advokat iz Fort Loderdejla koji je zastupao vlade deset evropskih država i samu Evropsku komisiju u sporu protiv velikih duvanskih kompanija pred sudom u Njujorku, i pukovnik italijanske Finansijske policije Salvatore Katania, tada na službi u OLAF-u u Briselu, pokazali dokaze za tri računa koji su, po njihovim riječima, bili pod kontrolom gospodina Đukanovića.

Radilo se o računu u jednoj maloj banci u Kiasu, selu na švajcarskoj strani italijanske granice, Banci svicera italiana, o računu u UBS banci u Cugu (selo pored Ciriha) i računu u jednoj štedno-kreditnoj zadruzi iz istog mesta. Na računima je, po njihovim rečima, bilo nekoliko miliona dolara, ali su nakon pisanja "Nacionala" svi naprasno zatvoreni, kao i računi članova njegove familije u banci UBS Lugano, te drugih njegovih prijatelja. U snimljenim i objavljenim telefonskim razgovorima gospođe Jeknić imate konkretne detalje o zatvaranju tih računa, za koje se upravo ona pobrinula.

Tragovi dokaza

"Tragovi" tih dokaza protiv Đukanovića i njegovih prijatelja takođe se nalaze u tom obimnom spisu u Njujorku i Knežević je siguran da su na zahtev upućen tamošnjem Federalnom sudu dostupni javnosti.

"Isto tako, koliko sam shvatio iz razgovora sa novinarom italijanskog "Espresa" i američkog Centra za javni integritet Leom Sistijem, koji sam vodio prošlog marta u Londonu, italijanski istražitelji iz Barija smatraju da je račun firme u Lihtenštajnu bio pod direktnom kontrolom gospodina Đukanovića. Naime, sa njega su plaćane stvari kao što su blindirana stakla za Đukanovićev stan u Podgorici, naručena u Italiji, računi za blindirane "audije" za njega i njegovu pratnju, računi za Đukanovićev i boravak njegove pratnje na putovanjima, iznajmljivanje aviona, kupovina dva nova aviona, svaki po blizu 20 miliona dolara vrednosti, jedan za potrebe Vlade, drugi za potrebe Subotića, školovanje dece njegovih prijatelja u inostranstvu, a omaškom, ako ste pratili nedavnu javnu polemiku Caneta Subotića sa Aleksandrom Tijanićem, stigla je i "potvrda" da je Tijanićev honorar za rad na Trećem kanalu Televizije Crne Gore došao sa tog računa. Dosta posla za dobrog, ambicioznog i hrabrog crnogorskog tužioca, ako takvog ima u Crnoj Gori.

U zvaničnim dokumentima tužilaštva u Bariju postoji dokumentacija da je firma Stanka Subotića sa sedištem u Lihtenštajnu, "Codex" i "Dulwich" sa sedištem na Kipru, preko svojih računa "prebacila" više od milijardu i sto miliona eura u 1999. i 2000. godini

O ubistvima koja su vezana za duvanski kartel u Crnoj Gori nije dokumentovano pisao samo "Nacional", kaže Knežević.

"Upozorenje je dovoljno čudna koincidencija za svaki normalni ljudski mozak, da su poginuli, a da ubice nikada nisu otkrivene, ovim redom: Vanja Bokan u Atini, začetnik tog posla, prvi partner crnogorske Vlade i značajan finansijer DPS-a u to vrijeme i jedno vrijeme Subotićev mentor, Radoslav Stojičić zvani Badža, ubijen u Beogradu jer se usudio da reketira gospodina Subotića, Jusuf-Jusa Bulić, ubijen u Beogradu nakon pokušaja da od Subotića "naplati" dug za Bokana, Goran Žugić, ubijen u Podgorici, šef podgoričke policije i najintimniji prijatelj Subotića i "pulen" Đukanovića, Beli Raspopović, drugi čovek po funkciji i prvi po moći tadašnje crnogorske Državne bezbednosti, Milan Rajković, saradnik crnogorske službe, ubijen u Beogradu nakon susreta sa Bajom Sekulićem, Subotićevim imintimusom i organizatorom, po vlastitom priznanju, od seksi partija do "prljavih" poslova za istog, te sam Sekulić, koji je ubijen 2001. samo dvije sedmice nakon izbijanja afere "Nacional", te Duško Jovanović, vlasnik i urednik "Dana", potencijalni svedok u Bariju, i Ivo Pukanić, vlasnik i urednik "Nacionala", ubijen zvjerski u terorističkom aktu, u centru Zagreba, nakon gomile (dokumentovanih policijskim organima) prijetnji koje su stizale iz Crne Gore. Pokojni Žugić i Sekulić ostavili iza sebe višemilionske iznose u njemačkim markama na računima na Kipru, u istoj banci koju je koristila Subotićeva firma "Dulwich ".

Utvrditi gde su državne pare

Tužilaštvo i Uprava za sprečavanje pranja novca moraju utvrditi gde su državne pare, kaže Knežević.

Italijanska optužnica je dostupna javnosti, sa imenima pilota aviona i kurira, od kojih su neki i svedočili, te registracijama aviona koji su novac prenosili sa Podgoričkog na aerodrom na Kipru.

"Tu je famozni avion koji je koristila Vlada Crne Gore sa registracijom N999 CX. Po svedočenju jednog od pilota, tri devetke na repu su specijalna želja kupca Caneta Subotića, jer je rođen 9.septembra 1959. godine".

Crnogorska Uprava za suzbijanje pranja novca, državni tužilac i tužilac za organizovani kriminal Crne Gore morali bi, smatra Knežević, na bazi tih dokumenata, da traže kontrolu bankarskih računa dveju firmi.

"Dokaza ima, pogotovo zato što je Kipar sada u Evropskoj uniji i što su, nakon više skandala, lihtenštajnske vlasti primorane da otkriju poreklo imovine na svim računima i to unazad više godina i decenija".

"Ima li volje u Crnoj Gori za tako nešto", pita Ratko Knežević.