Godišnjica u Srebrenici, pomirenje i(li) razmirice

Uoči 11. jula i godišnjice zločina, pojačala se kampanja da se pred Skupštinom Srbije okupi 7.000 građana koji bi simbolično legli na plato ispred parlamenta u znak solidarnosti sa žrtvama Srebrenice. Kako će ta akcija proteći i da li Srbija kao država treba da još jednom pošalje svoje zvaničnika u Srebrenicu.

Hoće li putnik za Srebrenicu krenuti iz Nemanjine ili sa Andrićevog venca - pitanje je koje se postavlja svakog leta. Sigurno je da tamo neće putovati predsednik države, za druge još se ne zna. Da li je važno da svake godine u Potočarima bude visoki zvaničnik iz Srbije?

Milan Antonijević iz Komiteta pravnika za ljudska prava kaže da jeste važno, ali da se nada da nećemo čekati dugo na tu odluku, da nećemo gubiti vreme u premišljanjima i da ćemo ovo vreme iskoristiti da pošaljemo poruku da smo sazreli kao društvo, da su naši političari sazreli kao društvo.

Drugi misle da je samo prvi odlazak predsednika bio važan i dovoljan.

Politički analitičar Cvetin Milivojević smatra da je sve ostalo ponavljanje i potreba da se predstavnici Srbije, i srpskog naroda provlače kroz toplog zeca i da tamo budu u poziciji nekog ko će biti izviždan, ponižen, na neki način okrivljen i da će na neki način poneti kolektivnu krivicu srpskog naroda.

Iako se ne zna kako će se zvaničnici poneti prema obeležavanju 20-godišnjice zločina, aktivisti znaju. Jedan od njih želi da ispred Skupštine Srbije 11. jula legne sedam hiljada ljudi, u znak solidarnosti sa žrtvama Srebrenice.

Novinar Dušan Mašić kaže da cilj ove akcije nije sam broj, cilj je da se pokaže saosećanje građana sa teškim zločinom u Srebrenici.

"Da li će nas biti 70, 700 ili 7000, to će biti najmasovniji skup te vrste. Želja nam je da posle 20 godina pokažemo da u Beograd postoje i ljudi koji se ne slažu i nikada se nisu slagali sa onim što se dogodilo '95", rekao je Mišić

Reakcije na akciju, pokrenutu na društvenim mrežama po uzoru na sličnu u Zagrebu kada su studenti odali počast žrtvama ubijenih studenata u terorističkom napadu u Keniji su, kaže, kao i sve u Srbiji - od ekstremno pozitivnih, do ekstremno negativnih.

"Ignorišem većinu tih poruka, jer shvatam donekle da i ti koji imaju najgnusnije pretnje i meni i porodici i svima zapravo razumeju koliko je strašno to što se desilo u Srebrenici", naveo je Mišić.

Milivojević ističe da je pravo svih nevladinih organizacija da to učine, ali način na koji to način čine, neće pomoći ni porodicama žrtava, a bogami, može samo da odmogne sopstvenom narodu, pre svega u BiH, ali i ovde.

Antonijević podržava sve inicijative koje idu ka tome da se genocid u Srebrenici na određeni način prepozna od strane naše državih organa.

Osim u Srbiji, odavanje počasti srebreničkim žrtvama tema je i u Evropskom parlamentu. Tamo se, 20-godišnjica zločina vidi kao dobra prilika za pomirenje i doprinos boljoj budućnosti u regionu. To će pretočiti u rezoluciju.

Број коментара 9

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 16. април 2024.
25° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво