Читај ми!

Avganistan – provalija za američko-britanske "posebne odnose"

Dve decenije od napada Al Kaide na Kule bliznakinje u Njujorku, odnosi Vašingtona i Londona su u "slobodnom padu". Sedam ministara britanske vlade planira blic diplomatsku invaziju na Kapitol hil i Belu kuću da spase što se spasti može.

Termin američko-britanski "posebni odnosi" iskovan je u zajedničkim borbama Amerikanaca i Britanaca, ali i kroz saradnju ratnih lidera dve zemlje Vinstona Čerčila i Frenklina Delano Ruzvelta.

Ratna pobeda i stvaranje NATO-a, Severnoatlantske vojne alijanse su te odnose zacementirali. Ili se barem tako verovalo četrdesetih godina prošlog veka.

"Posebni odnosi" nastavili su da idu ne baš utabanima stazama da bi tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije zapali u ozbiljnu krizu, pogotovu u periodu kada su Britanijom vladali konzervativci, a Sjedinjenim Državama Klintonova demokrate.

Toni Bler – šampion "posebnih odnosa"

Pobeda neolaburiste Tonija Blera na izborima 1997. godine bila je prekretnica. Klinton je najzad dobio ideološkog istomišljenika s druge strane Atlantika.

Plod njihove saradnje bilo je bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije 1999. godine, koje su dvojica političara promovisali kao delo "etičke spoljne politike".

Za Britance mnogo značajniji rezultat iz tog perioda bio je angažman Bila Klintona na postizanju mirovnog sporazuma u Severnoj Irskoj na Veliki petak 1998. godine.

Napad na Kule bliznakinje u Njujorku predstavljao je i kulminaciju tih odnosa.

11. septembar – kraj ideoloških razlika

Toni Bler ostavio je ideološke razlike sa Džordžom Bušom mlađim po strani i pohrlio u avganistanski, a kasnije irački rat.

Etika i solidarnost sa najbližim saveznikom neolaburista doveli su do dubokih podela u samom britanskom društvu, koje je uspešno i detaljno preispitivalo motive političara i ukazivalo na postkolonijalnu dimenziju ratnih angažmana na Srednjem istoku.

Pucanje fasade

Dva mandata Baraka Obame, obeležena na spoljnopolitičkom planu katastrofalnim uništenjem Libije, nedostatkom strategije za rat u Siriji i izbegličkom krizom, potresli su same temelje "specijalnih odnosa".

Vlada Dejvida Kamerona nije razumela, niti sledila ideje njima ideološki strane državne sekretarke Hilari Klinton.

No, napukla fasada se ipak održala.

Poseta Donalda Trampa Britaniji, koja je dovela do protesta na ulicama Londona pod blagoslovom laburističkog gradonačelnika Sadika Kana, dok je konzervativac Boris Džonson širio ruke dobrodošlice, a kraljica Elizabeta Druga predvodila banket u vindzorskom zamku, potvrdila je da postbregzitovska Britanija u preformiranju svog geostrateškog položaja računa na podršku Vašingtona.

Tramp je Britancima obećao mnogo. Nije mnogo ispunio, ali nije ni stao na britanski geostrateški rep.

Teške posledice povlačenja iz Avganistana

Ulazak Džoa Bajdena u Belu kuću izazvao je veliku nervozu u Londonu.

Diplomate su zato odahnule kada su Džonson i Bajden na samitu Grupe sedam najrazvijenijih zemalja sveta u Kornvolu svetu rečju, ali i slikom opuštenog porodičnog piknika na plažama Kornvola, uputili poruku da "specijalni odnosi" izdržavaju atlantske vetrove.

Međutim, avganistanski vetrovi srušili su i taj poslednji sloj dotrajale fasade.

Možda je najbolja ilustracija dubine njihove krize oštar napad Tonija Blera na ideološkog istomišljenika Džozefa Bajdena u Bi-Bi-Sijevom udarnom radijskom programu Tudej (Danas).

Bivši britanski premijer nije štedeo kritike povlačenja iz Avganistana, istakavši da "se rat ne završava zato što smo se mi povukli".

Ništa manje oštro nije bilo ni tokom debate u britanskom parlamentu gde su poslanici svih stranaka rešetali šefa diplomatije Dominika Raba zbog činjenice da je u Avganistanu ostavio nezaštićene Britance, ali i Avganistance, koji su sa njima sarađivali dve decenije.

Na tapetu gneva Vestminstera našao se i sâm Džozef Bajden. Parlament je povukao potez bez presedana i izglasao da je američki predsednik u statusu "nepoštovanja" najvišeg britanskog zakonodavnog tela.

Neorganizovano i brzopleto povlačenje dovelo je i do retkog ujedinjenja britanske levičarske i desničarske štampe u vezi sa tim pitanjem.

Na stranicama britanskih novina čitaju se ispovesti veterana avganistanskog rata, koje bacaju duboku sumnju na prirodu i efikasnost vojnoobaveštajne saradnje dve zemlje.

Jedan od njih, Trevor Kol, nosilac medalje za hrabrost u avganistanskom ratu, smatra da "Globalna Britanija" što je naziv za bregzitersku geopolitičku strategiju, ne sme da bude u američkoj senci.

"Ne trebaju nam više", tvrdi ovaj veteran rata koji je odneo više britanskih života od folklandskog i iračkog zajedno.

"Samo mirno. Idemo dalje"

Dok levičarski Gardijan svakodnevno piše čitulje "specijalnim odnosima", desničarski Dejli telegraf najavljuje posetu čak sedam ministara vlade Borisa Džonsona Vašingtonu u narednim nedeljama.

No, malo ko veruje da britanski diplomatski šarm i veština mogu mnogo da promene.

I dok se politički i vojni krugovi tresu iz temelja, dvadesetogodišnjica napada Al Kaide na Njujork i Vašington obeležena na isti način kao i onda kada se tragedija koja je odnela preko tri hiljade života desila – intoniranjem američke himne u vindzorskom zamku.

Tim simboličnim činom, britanski suveren uputio je snažnu i Britancima blisku poruku: "Samo mirno. Idemo dalje".

Mnogo manje je jasna destinacija tog puta – da li će postbregzitovska i postkovidska Britanija nastaviti sama ili će uspeti da postavi temelje za nove "posebne odnose" u 21. veku.

Taj herkulijanski zadatak je i najveći izazov za London dvadeset godina posle 11. septembra.

петак, 29. март 2024.
17° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво