Šest stvari koje treba da znate o sekti "Hram naroda"

Sekta "Hram naroda" postojala je nešto više od 20 godina tokom kojih je ostvarila značajan politički uticaj u San Francisku, ali zbog svoje komunističke ideologije izazvala je pažnju javnosti. Zbog toga je najveći broj vernika sa liderom Džimom Džonsom otišao u Gvajanu, gde su na nagovor Džonsa počinili masovno samoubistvo. Ovo je šest najvažnijih stvari koje treba da znate o "Hramu naroda".

Hram naroda

"Hram naroda" je sekta koju je 1955. godine u Indijanapolisu osnovao Džim Džons. Ideja sekte je bila da šalje hrišćanske poruke uz elemente komunističke i socijalističke ideologije sa naglaskom na rasnu jednakost.

Prva crkvena zgrada se nalazila u delu Indijanapolisa u kojem su osim belaca živeli i Afroamerikanci.

Broj članova sekte nikad nije utvrđen, ali se smatra da je između tri i pet hiljada ljudi bilo deo "Hrama naroda". Prema nekim podacima, za koje se smatra da su preuveličani, "Hram naroda" je brojao oko 20.000 članova.

Džim Džons

Rođen je 13. maja 1931. godine u jednom selu u Indijani. Otac mu je bio veteran Prvog svetskog rata, a zbog finansijske krize, porodica je živela u baraci bez kanalizacije.

Oženio se sa 18 godina i preselio u Indijanapolisu, gde je dve godine kasnije počeo da odlazi na sastanke Komunističke partije SAD.

Džim Džons je smatrao da je ideje marksizma, u koje je verovao, na najbolji način mogao da propoveda i prenosi tako što će biti u nekoj crkvi. Zbog toga je početkom pedesetih godina postao deo jedne protestantske metodističke crkve u Indijanapolisu. Crkvu napušta nakon što mu je bilo zabranjeno da u njeno članstvo primi Afroamerikance.

Ubrzo osniva "Hram naroda" u Indijanapolisu. Iako je bio belac, najviše je privlačio Afroamerikance u svoju crkvu zbog toga što je imao viziju integrisane verske zajednice, što nije bio slučaj sa ostalim sličnim zajednicama u tom periodu.

Prelazak u Kaliforniju

Zbog straha od nuklearnih napada, Džons je početkom šezdesetih godina 20. veka počeo da propoveda da bi zajednica trebalo da se premesti na neko bezbednije mesto. Tada je otišao u Brazil sa planom da tamo preseli Hram naroda, ali je shvatio da postoji jezička barijera. Zbog toga je odlučio da sektu preseli u Kaliforniju.

Džim Džons i oko 150 članova "Hrama naroda" su se u julu 1965. preselili u Redvud Vali u Kaliforniji, gde je osnovana prva crkva u ovoj američkoj saveznoj državi.

Nekoliko godina kasnije, "Hram naroda" je započeo sa službama u San Francisku i Los Anđelesu, a ubrzo su osnovane i crkve u ovim gradovima. Službama u San Francisku je prema nekim procenama stalno prisustvovalo oko 3.000 ljudi.

Politički uticaj Hrama naroda

Nekoliko godina nakon prelaska sekte u Kaliforniju, Džons je odlučio da sedište "Hrama naroda" bude u San Francisku što je i njega i Hram naroda učinilo uticajnim u političkom životu San Franciska.

Zahvaljujući uticaju Džima Džonsa i "Hrama naroda", Džordž Moskon je pobedio na izborima za gradonačelnika San Franciska, zbog čega je lidera sekte postavio za predsednika gradske komisije za stambena pitanja 1976. godine.

Džons je često sprečavao novinare koji su želeli da napišu tekst o sekti tako što je pravio pritisak na njihove urednike. Ipak, u retkim tekstovima koji su objavljivani pojavljivale su se optužbe o prevarama, napadima i potencijalnim kidnapovanjima. Uživao je zaštitu svojih političkih saveznika, pa je gradonačelnik Moskon navodio da neće pokretati istragu protiv Džonsa.

Džons je, zbog pritisaka medija i javnosti, odlučio da se preseli u Gvajanu i da sa sobom povede oko 500 članova svoje sekte.

Džonstaun

Zbog kritika medija u San Francisku 1973. godine, Džons je počeo da razmišlja o mestu gde bi našao utočište od novinara i javnosti. Hram je odabrao Gvajanu zbog njene socijalističke politike. Tri godine kasnije, 500 radnika počinje da radi na izgradnji Džonstauna na 1.200 hektara zemljišta uzetog u zakup od države.

Džonstaun je zvanično bio poljoprivredni projekat "Hrama naroda", a tokom pregovora sa vladom Gvajane je obezbedio da država dopusti masovno useljavanje u zemlju, ukoliko do toga dođe.

Najveći broj članova sekte se preselio u Gvajanu u leto 1977. Sa njima je pošao i Džim Džons koji je osećao sve veći pritisak javnosti.

Masovno ubistvo

Tokom 1978. godine još ljudi se doselilo u Džonstaun, pa je broj stanovnika bio veći od 900 ljudi. Onima koji su se preselili u Gvajanu obećan je tropski raj u kojem nema izopačenosti spoljnog sveta.

Kongresmen iz San Franciska Leo Rajan je 17. novembra 1978. godine posetio Džonstaun. Tokom njegove posete, određen broj članova "Hrama naroda" je izrazio želju da se vrati sa njim u SAD. U tome su ih sprečili pripadnici obezbeđenja sekte koji su pucali na njih, ubivši kongresmena, troje novinara i jednog člana sekte.

Kasnije tokom dana, Džons se obratio članovima Hrama i rekao im da počine "revolucionarno samoubistvo" tako što će popiti sok koji je sadržao cijanid.

U Džonstaunu je tada pronađeno 918 tela, od toga 276 dece. Džons je pronađen sa ranom od metka na glavi. Gvajanske vlasti su na zvaničnoj autopsiji utvrdile da je reč o samoubistvu.

Krajem 1978. godine "Hram naroda" je proglasio bankrot, a sekta je zvanično ugašena u januaru 1979. godine.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 16. април 2024.
25° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво