Читај ми!

Strah Baltika od moskovske "paklene pomorandže"

Retko zanimanje medija nemačkog govornog područja za unutrašnje političke događaje u baltičkim zemljama pripada bliskoj prošlosti. Od izbijanja ukrajinske krize, baltičkom trolistu (Litvanija, Letonija, Estonija) dodeljena je uloga kriznog regiona "u senci", test-poligona za pisanje priručnika o hibridnim ratovima današnjice. Atmosfera oko današnjih parlamentarnih izbora u Estoniji opterećena je istorijski teškim odnosima sa Moskvom.

Jedan od izbornih TV spotova pokazuje estonskog premijera Tavija Rojvasa kako deci školskog uzrasta objašnjava politički problem Talina: Estonija je "zrno graška", koje je na svoju nesreću izraslo u neposrednoj blizini "zle pomorandže" Rusije. Stvari ne izgledaju dobro po sitni grašak, ali kako je grašak u međuvremenu razvio zavidne socijalne kompetencije, sprijateljio se sa "velikom lubenicom" Amerikom i drugim okolnim voćem i povrćem, ne mora se brinuti da će biti zgnječen.

Prenoseći tu informaciju, mediji nemačkog govornog područja to čine u emotivno neutralnom tonu, onom istom koji koriste da bi se preneli osnovni izborni fakti, u smislu – biračko telo skoro milion, 101 parlamentarni mandat, trenutno na vlasti koalicija levog centra reformista i socijaldemokrata, glavna opoziciona snaga umereno proruska Partija centra.

Emotivno neutralno ovde znači da se niko ne smeje estonskom premijeru zbog njegovih metafora na nivou "Ulice Sezam", niko ne pravi viceve na temu njegove mladosti (rođen 1979. godine, Rojvas je najmlađi premijer u EU), niko da bi spomenuo Andersenovu "Princezu na zrnu graška". Čak se i starije kolege uzdržavaju od referenci na literarni hit iz sedamdesetih godina "Fruits & Vegetables" (erotska poezija) američke autorke Erike Džong.

Poređenja radi: da bilo koji aktuelni političar sa, po preovlađujućem evropskom mišljenju, iracionalno atestiranih prostora bivše Jugoslavije zasnuje ili samo začini svoju izbornu kampanju na baštovanskoj nomenklaturi za birački podmladak, smejali bi mu se svi ovdašnji mediji, pre svega austrijski, koji neguju finu tradiciju nacionalnog "šme-humora", u kome se sitni pakosni komentari plasiraju kroz naoko prijateljske formulacije.

Zašto se niko ne šali na račun Baltika, zašto niko ne komentariše kad Litvanija izdaje građanstvu službeni priručnik za hibridni rat ("Pucnji ispod vaših prozora nisu kraj sveta!"); kad Estonija razmatra blagodeti i rizike malog "graška" u socijalnim igrama sa "pomorandžom" i "lubenicom", ili kad Letonija preventivno otkaže muzički spektakl "Novi talas" u turističkoj Jurmali na Istočnom moru, samo zato što se boji da se neki gosti možda ne bi vratili u Rusiju.

"Voće i povrće" u staklenoj bašti NATO-alijanse

Prošle nedelje, NATO je pod američkim, britanskim, španskim i holandskim zastavama održavao manevre u estonskoj Narvi (gradsko stanovništvo: 95 odsto Rusa), samo nekoliko stotina metara od ruske granice. Rusi trenutno održavaju vojne vežbe na graničnom potezu prema Letoniji i Estoniji. Dva dana ranije, Riga se žalila zbog prisustva ruskih podmornica u internacionalnim vodama blizu svoje obale. Statistika se može voditi i dalje – što dosadnija, tim opasnija.

NATO provocira Rusiju? Definitivno. Rusija provocira NATO? Iz sve snage i sad već bez imalo humora. Ko je prvi počeo? O tome postoje dve škole miljenja, obe jednako nepopustljive. Verovatno su obe u pravu.

Budući da tu imamo posla sa situacijom u visokom stepenu neprozirnom, kako bi bilo da nam to Rojvas objasni, za promenu ne s "voćem i povrćem", već sad sa pticama i pčelama. Ili na primeru cveća – i ona poseduju didaktički potencijal za rasvetljavanje političkih dubioza. Setimo se na primer čuvenog Krležinog stiha "Ni među cvećem nema pravde".

Pozivajući se na ruski opozicioni list Novaja gazeta, zapadni mediji prenose navodnu tajnu informaciju da je Moskva još pre februara prošle godine, sažeto rečeno, pothranjivala ukrajinsku krizu da bi vratila Krim.

Austrijski Prese čak ide korak dalje i tvrdi da je redakcija "još pre pet godina" bila u posedu "tajnog dokumenta" o događajima iz 2008, u kome tadašnji ruski ambasador u Ukrajini Černomirdin prepričava svoj razgovor sa tadašnjom premijerkom Julijom Timošenko i obaveštava je da "niti sadašnji predsednik Putin, ni njegov naslednik Medvedev neće tolerisati ulazak Ukrajine u NATO".

Prvo, da li je Evropi zaista bio potreban tajni "štapski dokument" da bi znala da Moskva ni po koju cenu neće tolerisati ukrajinsko odustajanje od narandžine dijete i prelazak na režim lubenice? Ukrajina je tada i bukvalno bila na "narandžastom" meniju: Juščenko i Timošenkova su bili politički lideri izrasli iz "Narandžaste revolucije" 2004.

Drugo, šta kaže Julija Timošenko danas? Prese citira njenu portparolku Nataliju Lisovu, koja pre dva dana izjavljuje da Černomirdin nikada tako nešto, pogotovu ne eksplicitno, nije rekao u razgovoru s Timošenkovom.

Čak i pod pretpostavkom da su svi ti dokumenti autentični, oni ne dokazuju ništa drugo osim da je Moskva mesecima, verovatno i godinama, pre izbijanja ukrajinske krize 2013. imala plan B u slučaju da stvari, s njene strane voćnjaka, krenu loše. Nikada niko nije tvrdio da u Moskvi sedi grupa izviđača koju je iznenadilo približavanje oluje!

Citiranje dokumenata po kojima je Kremlj priželjkivao gužvu da bi dobio povod za vraćanje Krima, samo demonstrira evropsku frustraciju nad činjenicom da je Unija u odlučujućim danima prošle zime napravila loš potez, zabila sebi autogol i sad kažnjava Moskvu zbog toga.

Crnomorske "narandže" protiv polarnih "lubenica" – za sada nerešeno

Ako prihvatimo logiku da je Rusija godinama i u tajnosti čekala situaciju koja bi joj omogućila povratak Krima – zašto se sad Baltik odjednom tako uplašio da bi Moskva u njihovom slučaju direktno prešla na plan B i bez izgovora ili konkretne provokacije poslala okupacione snage na teritoriju baltičkih država?

Litvanija, Letonija i Estonija su članice NATO-saveza već duže od decenije. Litvanija sada ponovo uvodi vojnu obavezu (ukinutu 2008), objašnjavajući to direktnom vojnom opasnosti koja joj preti iz Moskve. Estonija je nikada nije ukidala. Letonija ju je ukinula 2007, ali sada se ponovo vodi debata o njenom vraćanju.

Američki predsednik je prošlog leta gostovao u baltičkim zemljama, kako bi im lično potvrdio da stoje pod zaštitom klauzule NATO-a o međusobnoj pomoći (član 5 povelje NATO-a). Pala je i pokoja kritika: samo Estonija izdvaja traženih dva odsto bruto nacionalnog dohotka za vojne potrebe. Letonija, naprotiv, 1,7 odsto, a Litvanija tek nešto više od jedan odsto, situacija koja se sada, pod pritiskom događaja, polako menja naviše.

To su sve vojni plusevi koje Baltik poseduje u odnosu na odvraćanje eventualnih moskovskih ambicija. Zašto se onda plaši da bi Moskva sebi dopustila tako direktno nelogičan čin i, da se još jednom poslužimo Rojvasovim jestivim metaforama, krenula u voćnjak i povrtnjak NATO-a?

Jedini smisleni odgovor koji objašnjava baltički strah je ne toliko prisustvo ruske manjine, već način na koji baltičke zemlje, pre svega Letonija i Estonija, tretiraju svoje ruske manjine: način na koji se odnose prema njihovom državljanstvu, politici zapošljavanja ili pitanjima jezika i kulture, čak do mere koja povremeno zahteva intervencije organizacije Amnesti internešenel ili Evropskog suda za ljudska prava.

Litvanija (tri miliona stanovnika) je manje pogođena tim "rizičnim potencijalom", jer ruska (5,4 odsto stanovništva) nije čak ni najbrojnija manjina – Poljaka ima više.

Ali u Letoniji, koja trenutno predsedava Evropskoj uniji, živi 27 odsto Rusa (1989. bilo ih je 34 odsto). Uz to, u zemlji od dva miliona stanovnika skoro dve petine ne pripada etničkim Letoncima. Većina njih, čak i ako nisu Rusi, koristi ruski kao maternji. Od tih, uslovno rečeno 400.000 "stranaca", njih više od pola (260.000 Rusa) nema letonsko državljanstvo, zato što su se, bilo oni, bilo njihovi roditelji, doselili posle 1940, granice koju je postavio zakon kao uslov za dobijanje letonskog državljanstva.

Estonija predstavlja još problematičniji slučaj. Ona je najmanja (1,3 miliona stanovnika), ali ekonomski najjača u baltičkom trolistu, uz istovremeno prisustvo 45 odsto neestonskog stanovništva, od toga najveći deo Rusa (oko 300.000, polovina bez državljanstva), ili, kao i u slučaju Rige, onih kojima je maternji jezik – ruski.

Ekonomski, Rusi u Estoniji žive lošije, imaju niže obrazovanje, dobijaju lošije plaćene poslove, a i društveno stoje pod stigmom "neprilagodljivih" društvenih grupa.

Pitanje koje muči Vilnjus, Rigu i Talin je – ako oni nastave, ili čak pooštre politiku marginalizacije tih socijalnih grupa, koliko daleko je Moskva spremna da ide ne bi li ih u tome sprečila?

Baltik neće popustiti sve dok na to pitanje ne dobije nedvosmislen odgovor: Vilnjus, Riga i Talin će očito biti spremni da veruju Obami tek onda kad ih Moskva napadne.

Problem je, međutim, da se u terminološkoj tipologiji kojom se na Baltiku opisuje strah od nepredvidivog ruskog poteza, naglašeno koriste referentne veze sa neobavezujućim fenomenima popularne kulture.

Dok je stvar između Rusije, Evrope i Ukrajine uglavnom jasna, jer se tu od početka koristi ratnički jezik bez stilskog ulepšavanja, baltički diskurs o "paklenoj pomorandži" Rusiji protiče u atmosferičnom sakupljanju gomile kulturoloških i kolektivnopsiholoških referenci, koje u krajnjem efektu imaju jedan sasvim praktičan cilj: da s Baltika skinu svaku odgovornost za dalje zaoštravanje evropskih odnosa s Rusijom.

Број коментара 23

Пошаљи коментар
Види још

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 29. март 2024.
17° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво