Читај ми!

"Doktor Živago" između CIA i KGB-a

Jedna od najčuvanijih hladnoratovskih tajni nedavno je otkrivena: CIA je objavila prvo rusko izdanje romana "Doktor Živago". Roman zabranjen u Sovjetskom Savezu trebalo je da bude propagandno oružje protiv ruske verzije stvarnosti.

Postavlja se pitanje kako je jedna knjiga uspela da prođe kroz "gvozdenu zavesu"? Lako, ali uz pomoć obaveštajnih službi. Ne očekuje se od obaveštajne agencije da neguje lepu književnost, ali po istoričaru Ivanu Tolstoju, baš to se desilo romanu "Doktor Živago".

Tajna je otkrivena 2008. na 50. godišnjicu Nobelove nagrade za Borisa Pasternaka. Od istoričara Ivana Tolstoja tada smo saznali da je svemu izdašno kumovala CIA.

Tolstoj u svojoj knjizi opisuje skoro filmsku scenu: avion koji se u sumrak iznenada spušta na Maltu, kako bi pripadnici Američke obaveštajne službe iz jednog kofera "pozajmili" fasciklu sa rukopisima. Jesen je 1956.

"Za dva sata, u službenoj prostoriji, pri svetlosti specijalno pripremljenih lampi, manuskript od šeststo strana je tajno snimljen, vraćen nazad u kofer i putnici su mogli da sednu na svoja mesta u avionu. Motori su zagudeli kao da se ništa nije dogodilo. Tekst romana 'Doktor Živago' dospeo je u ruke tajnih obavešajnih službi", tako Tolstoj u knjizi "Oteti roman" opisuje način na koji je CIA došla do ruskog teksta romana.

Ovih dana, afera "Doktor Živago" ponovo oživljava. Šest godina posle ruskog istoričara, javnost su zagolicala dva američka autora. Piter Fini i Petra Kuve u knjizi "Slučaj Živago. Kremlj, CIA i bitka za zabranjenu knjigu", koja će se pojaviti tokom juna, navode da je CIA prepoznala ogroman propagandni značaj romana. Svoje tvrdnje potkrepljuju tajnim dokumentima iz 1958. U jednom od njih se navodi:

"Sad imamo mogućnost da sovjetski građani pomisle da nešto nije u redu sa njihovom vladom, kad čak i dobro književno delo čiji je autor poznat kao jedan od najvećih ruskih živih pisaca ne može biti objavljeno u njegovoj zemlji na njegovom jeziku za sopstveni narod."

Profesorka ruske književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu Tanja Popović objašnjava da je Pasternak svoj rukopis ponudio izdavačkim kućama, nadajući se da je sa Hruščovom došlo do otopljenja. Čak je i 1954. objavio stihove iz romana "Doktor Živago" i napisao da je to deo romana.

Ipak, Pasternak se prevario u proceni. "Doktor Živago" nije mogao biti objavljen u SSSR-u. Najpre je objavljen na italijanskom jeziku, a tek dve godine posle tajne akcije na aerodromu, 1958. godine, objavljen je i na ruskom i to u Holandiji. Njegovu distribuciju "na istok" koordinirala je CIA.

"Prodor" na istok

Agenti su se dali u agitaciju da se pokupe sva ruska izdanja i da se dele ruskim turistima, na sajmu u Briselu i malo kasnije u Beču i to je bila besplatna distribucija, objašnjava Popovićeva.

Naravno, sajmovi u Briselu i Beču nisu prošli bez agenata KGB-a, ali priča se da su oni bili nešto tolerantniji i da su govorili studentima - "čitajte, ali nemojte nositi kući".

"Kad se počini takva politička šteta, jedino što možete je da je ne širite dalje i to su pokušali Sovjeti da urade, ali Amerikanci nisu hteli da stanu, oni su hteli da Pasternak naredne godine dobije Nobelovu nagradu i onda je taj slučaj i dignut na viši nivo i afirmisan je i roman i autor i zadat novi dilomatski udarac za Sovjete", objašnjava istoričar Goran Miloradović sa Instituta za savremenu istoriju.

Danas je skoro nezamislivo da neko književno delo može tako da uzdrma temelje neke ideologije. Ipak, ispostavilo se da su i roman i njegov pisac bili samo igračke u rukama velikih suparnika.

Pasternak je najpre prihvatio Nobelovu nagradu, ali nije otišao da je primi. Ono što se danas često zaboravlja to je da je Pasternak Nobelovu nagradu dobio za poeziju, ali da je bilo politički zanimljivije da se kaže da je za - roman.

Ipak, posle toga krenula je takva hajka na pisca, da je čak i Nehru pisao Hruščovu da stane u njegovu zaštitu.

Tolstoj svedoči da je Hruščov primerak romana dao svojoj ženi na čitanje, da bi video kako ga razume jedna prosta sovjetska žena.

"Roman o životu, veoma zamršene radnje i bez reči o Lenjinu", tako ga je čitala Nina Hruščova, koja je čak savetovala mužu da dopusti da se roman štampa, jer sigurno ne bi imao ni neki znatniji tiraž.

Hruščov tada nije imao sluha za predlog svoje žene, a priča se i da se zalagao da se Nobelova nagrada, umesto Pasternaku, dodeli Šolohovu.

Koliko god se pritisak na pisca u Sovjetskom Savezu povećavao, toliko je na Zapadu rasla popularnost romana, čija je kulminacija bio film 1965.

"Doktor Živago" u Beogradu

Ali, tri godine ranije, dogodio se još jedan, nešto manji skandal balkanskih razmera. Tadašnja Jugoslavija bila je prva socijalistička zemlja koja je štampala roman "Doktor Živago" 1962. godine.

"Sa predgovorom Svete Lukića, knjiga je štampana u ćirilici. Međutim, u jednom pasusu je Sveta Lukić pomenuo Hruščova i rekao da je i on 1959. pročitao i odobrio taj roman i da se očekuje da će on uskoro biti štampan. Na to su reagovale sovjetske diplomatske službe, smatrajući to za uvredu, i tražile su da se smesta prestane sa propagandom i klevetom. Da li je Nikita Hruščov čitao roman ili ne, to sad više nije ni bitno, pojvio se novi skandal u Jugoslaviji. Novo izdanje koje je izašlo na latinici bilo je bez tog dela Lukićevog predgovora", objašnjava Miloradović.

Ispostavilo se da Hruščov zaista jeste pročitao roman, ali to više nije bilo važno.

"Hruščov, kad je sišao s vlasti, sam je rekao: Ne znam zašto smo mi to zabranjivali, u njemu nema ničeg šokantnog ni subverzivnog", objašnjava profesorka Popović.

CIA i KGB, pola veka kasnije

Današnja interesovanja za sudbinu romana teško da mogu da pokrenu neku novu lavinu. Ipak, ni nekada tajni dokumenti nisu otvoreni tek tako.

Miloradović ocenjuje da ti tekstovi danas ne mogu imati znatniji efekat na spoljnu politiku Rusije, dok Popovićeva smatra da je to više "žal" za nekadašnjim uticajem.

"Naravno da nije slučajno, teorije zavere su povezane sa političkom nemoći. Ti članci koji su se pojavili u američkoj štampi objavljeni su kao sećanje na američku epohalnu i humanističku akciju, podsetili su čitaoce kako su učestvovali u širenju Pasternakovog romana i angažovali se da on dobije Nobelovu nagradu", smatra Popovićeva.

Danas je skoro nezamislivo da obaveštajna služba demonstrira svoju moć objavljivanjem nekog romana. Drugo je pitanje da li je to pokazatelj smanjene moći obaveštajnih službi ili literature.

Број коментара 4

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 28. март 2024.
21° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво