"Eksplozija" Dušana Lajovića koju smo svi čekali

Oduvek je Dušan Lajović bio sposoban da igra tenis na visokom nivou, ali mu je nedostajao jedan odlučujući korak kako bi napravio veliki proboj. Godine i turniri su prolazili, stagnirao je između 50. i 100. mesta na ATP listi, uz povremeni bljesak na nekom od turnira.

Ni početak 2019. nije bio obećavajući – sezonu je startovao sa 45. pozicije i u prvih 11 mečeva zabeležio samo tri trijumfa, uz seriju od pet uzastopnih neuspeha u prvim kolima.

Pobedama nad Tarom Danijelom u Indijan Velsu, odnosno Pablom Kuevasom i Kejem Nišikorijem u Majamiju najavljeni su bolji dani, ali se dugo očekivana "eksplozija" dogodila nekoliko nedelja kasnije, na prvom mastersu na šljaci.

Lajović je u Monte Karlo stigao kao 48, a završio ga kao 24. teniser sveta, jer je prvi put u karijeri došao do finala na nekoj "hiljadarki". Tamo ga je zaustavio Italijan Fabio Fonjini, koji je prethodno eliminisao jedanaestostrukog šampiona Rafaela Nadala, ostavivši Ducija bez prve titule u karijeri. Međutim, srpski reprezentativac ne treba mnogo da žali jer iza sebe ima sedmicu života.

"Nemam razloga da se osećam tužno. Ovo je moj najveći uspeh i samo se nadam da ću moći da ponovim ovakve igre i rezultate u budućnosti", rekao je posle finalnog meča.

Ona je počela sigurnim trijumfom nad Malekom Žazirijem, nakon čega je usledila, kako bi jedan kolega rekao, "šmekerska" partija protiv Davida Gofena.

U trećem kolu odigrao je možda i najkvalitetniji meč u karijeri, ako se ukalkulišu sve okolnosti. Sa dva puta po 6:3 savladao je Dominika Tima, momka koji je u samom vrhu svetskog tenisa, nekadašnjeg finalistu Rolan Garosa i specijalistu za šljaku.

Vera u sopstvene mogućnosti je svakodnevno rasla, činjenica da je na turnir došao pod antibioticima ovaj rezultat čini još više grandioznim, ali je poseban benefit i zrelost koja je ispoljena u pravo vreme.

Prava potvrda toga viđena je u rutinskom odrađivanju posla sa Lorencom Sonegom u četvrtfinalu, kao i u nestvarnom preokretu protiv Danila Medvedeva u polufinalu.

Mladi ruski igrač je u taj okršaj ušao kao favorit i pun samopouzdanja zbog eliminacije Novaka Đokovića. Igrao je dobro, poveo sa 5:1, ali je onda usledila serija od 10:0 u gemovima za Lajovića, za veliko slavlje.

Kako je sam istakao, Dušan je pokušavao da ostane koncentrisan i misli samo na naredni udarac. Uspeo je u nameri da zadrži obrasce igre u važnim poenima i unervozi protivnika.

"Nije se ništa promenilo u mom ophođenju prema turniru, samo sam išao meč po meč i to je urodilo plodom. Odjednom sam počeo da igram onako kako stvarno umem i to je donelo ovakav rezultat."

Nedelja je bila dan za finale, ali nažalost, nije ponovio partije od prethodnih dana. Opet je sa druge strane mreže imao nekoga ko je prethodno srušio jednu od "aždaja". Bio je to Fonjini, čovek od kojeg možete svašta očekivati.

Na nesreću, ponovo je bio u svom najboljem izdranju, bolje se prilagodio jakom vetru i pobedio rezultatom 6:3, 6:4.

"Bilo je to moje prvo finale, veliko iskustvo za mene. Nije bilo lako igrati jer je duvao vetar. Fabio ima mnogo osećaja i kreće se izuzetno dobro, zna kako da igra u ovim uslovima, pa sam na terenu osećao da moram mnogo napornije od njega da radim kako bih osvajao poene – mislim da je u tome i bio ključ. Bio je prilično stabilan i čvrst sa obe strane... Ponekad sam uspevao da ga pritisnem i da budem agresivan, ali i ja sam mnogo grešio, osećao sam i pritisak zbog finala. Na kraju krajeva, pobedio je igrač koji je bio mnogo bolji."

Osim što je začinjen velikim pobedama nad aktuelnim i bivšim članovima top 10, što je u Lajovićevom slučaju sve češća pojava, turnir u Kneževini scena je na kojoj je predstavio i neke novine i sitne korekcije u igri koje su mu donele veliki napredak.

Lajović je oduvek bio izuzetno fin i dobar momak, kako van terena tako i na njemu, što nekada predstavlja i minus u karijeri profesionalnog sportiste. Sada sve češće pokazuje neophodnu dozu sportske drskosti, posebno u važnim trenucima.

To ne bi bilo moguće bez dodatnog rada na fizičkoj spremi u koji je uložio prethodnih meseci i sada se vidi da je mnogo snažniji i spremniji i da nije on onaj igrač od kojeg se očekuje da padne tokom dužih razmena. Uostalom, sve bolje kretanje i upornost su mu omogućili da u Monte Karlu odigra neke neverovatne udarce koji će sigurno ući u izbor za poen sezone.

Posebno interesantna stvar jeste što je ovaj turnir bio dokaz koliko u napadačkom smislu Dušan može da bude opasan.

Servis procentualno možda nije bio najbolji, ali su mu varijacije dozvoljavale i raznovrsnije napade, dok je tokom svih šest mečeva bio izuzetno agresivan i više se oslanjao na forhend, nego na bekhend. Obično teniseri koji udaraju jednoručni bekhend, činjenično drugačiji od dvoručnog, možda i nesvesno biraju više napada tim oružjem jer se razlikuju od većine, ali je ono obično slabije od forhenda.

Lajović je sada veći broj napada kreirao forhendima, nekada se i izvlačeći na tu stranu, pa i u određenim slučajevima skraćujući zamah kako bi dostigao veći spin (takozvani bič ili laso), što spomenuti Nadal radi najbolje u istoriji ove igre.

"U poslednje dve i po godine sarađujem sa Hozeom Perlasom, jednim od najboljih trenera na ATP turu. To je bila ključna promena, počeli smo da radimo na pravim stvarima u mojoj igri i stvarno verujem da mogu da igram na najvišem nivou. Ako on veruje da ja to mogu, onda i ja verujem u to, i to je najveća promena koju sam napravio. Počeo sam da verujem u svoju igru", priznao je Lajović.

To ne znači da je bekhend bio zapostavljen, nipošto. Primera radi, baš je vinerima po paraleli u finišu susreta sa Medvedevim odbio poslednji nalet Rusa i ugasio mu nade da može da se ponada povratku.

Poslednje, ali ne i manje važno, jeste samopouzdanje. Usko skopčano sa rezultatima koje je beležio na terenu, raslo je iz dana u dan, pa smo dobili kompletnu sliku "novog" Dušana Lajovića – onog od kojeg će ubuduće mnogi rivali zazirati.

"Veliko olakšanje jer sam dokazao sebi da mogu. Veoma sam srećan i zadovoljan načinom na koji sam igrao ove nedelje".

Cilj pred sezonu na najsporijoj podlozi bio je da se odbrane bodovi osvojeni u Madridu prošle godine (četvrtfinale), a Lajović je za prvih sedam dana na evropskoj šljaci nadmašio taj broj.

Trenutno je na mestu koje znači da će na većini narednih turnira biti nosilac, što je automatski preokrenulo godinu i drastično promenilo planove. Nabolje, naravno.

Nismo ni na polovini sezone, on do novembra brani vrlo mali broj bodova, pa će svaki sledeći nastup biti prilika za napredak.

Ako nastavi u istom ritmu, velike su šanse da Dušan Lajović ovakav rezultat ostvari i na nekom grend slemu.

Nikola Đukić (NikolaDjukic43

Број коментара 2

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

четвртак, 18. април 2024.
7° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво