Mladen Krstajić: Povratak velikog borca

"Kada sam počinjao karijeru u Čeliku iz Zenice, u kome sam proveo ceo omladinski staž, nisam slutio dokle ću dogurati", skromno kaže 34-godišnji Krstajić.

Da nije došlo do raspada Jugoslavije i ratnih strahota, pitanje je kako bi se razvijala karijera Krstajića. Izbeglička lutanja dovela su ga u banatski gradić Čoku, gde je našao utočište kod rodbine. Crnogorac po ocu, bosanski Srbin po majci, obreo se među radnim i mirnim Banaćanima, ne sluteći da će se trajno vezati za novi zavičaj.

"U Čoki sam nakon lutanja našao mir, ali na kratko. Posle nekoliko utakmica prešao sam u Sentu koja je bila veća sredina i sa dužom sportskom tradicijom", kaže Krstajić.

Nova sredina inspirativno je delovala na momka izuzetnih fizičkih sposobnosti, pa se brzo našao u OFK Beogradu.

"Tada više nije bilo problema, jer sam nakon prve sezone bio na meti Crvene zvezde i Partizana. Zvezda je bila brža, ali je odlučniji bio Partizan, sa kojim sam lako našao zajednički jezik, jer je to bio moj omiljeni klub još iz dečačkih dana", rekao je Krstajić i prvi put otkrio da je bio "kaparisan" od našeg najtrofejnijeg kluba.

"Dalje je sve išlo mnogo lakše, mada je do prave prekretnice u mojoj karijeri došlo kada sam imao 26. godini. Tada sam prvi put selektiran u državni tim, pre toga niko na mene nije obraćao pažnju", priznaje Krstajić.

Nakon izlaska na međunarodnu scenu, velike fizičke sposobnosti Krstajića prvi su uočiloi Nemci, pa se on sredinom 2000. godine našao u Verderu iz Bremena.

"U tom klubu na sistematskom pregledu sam dobio retke komplimente. Nemački stručnjaci iz raznih oblasti nisu verovali da neko iz naše zemlje ima takve fizičke sposobnosti", kaže Krstajić i dodaje da za za to treba da zahvali genetici.

"Zahvaljujući genetici, odnosno mom ocu, zeničkom rudaru, i danas u 34-oj godini lako izdržavam sve napore. Nemci se i još uvek čude mojoj konstituciji, jer jedino sa mnom nemaju problema sa ishranom i telesnom težinom", iskren je Krstajić.

Nakon osam godina igranja u Nemačkoj, Krstajić danas mora da razmišlja o budućnosti. Kao otac troje dece i uzoran suprug, brine o porodici, ali i o široj rodbini, koju je ratni vihor "razbacao" širom Vojvodine i Crne Gore.

"Kako se karijera bliži kraju, priznajem da sve češće sebe vidim u trenerskoj profesiji. Svoju životnu priču sam vezao za banatsku ravnicu, ali bih voleo da mi Beograd bude baza kada okačim kopačke o klin", kazao je Krstajić.

Iskusni štoper državnog tima Srbije nebrojeno puta se pokazao kao veliki humanista. Iako danas živi u blagostanju i sportskoj slavi, nikada nije zaboravio da je odrastao na gorkom rudarskom hlebu "sa sedam kora".

"U igračkoj karijeri imam još samo jedan cilj - da uspešno završimo posao u kvalfikacijama i da se na svetskom prvenstvu u Južnoj Africi oprostim od najdražeg dresa", rekao je Krstajić.