Hiljadu dana Pepa Gvardiole

Pitajte bilo koje dete na ulici koje šutira loptu gde bi volelo da igra fudbal kada poraste i male su šanse da će reći bilo šta osim Barselone. Mesi, Ćavi, Iniesta, Vilja, sve su to imena koja izazivaju strahopoštovanje na terenima širom sveta, ali verovatno nema ništa teže nego uklopiti toliki broj čarobnjaka u celinu, verovatno i najbolju i naskladniju celinu u istoriji fudbala. Tu na scenu stupa Pep Gvardiola.

Pep Gvardiola je na čelu Barselone dve i po godine, iliti hiljadu dana. Njegov fenomenalni uspon od trenera u mlađim kategorijama i Barseloninog drugog tima do trenera koga mnogi smatraju jednim od najboljih na svetu je, u najmanju ruku, neobičan. Treneri, tačnije jako mali broj onih koji dostignu taj nivo, na priliku da vode klub kakav je Barselona čekaju mnogo godina a Gvardiola ju je čini se dobio preko reda. Mnogi smatraju da sa talentom kakvim on raspolaže u svojoj ekipi svako, ali baš svako, može izgledati kao genije.

Ali da li je baš tako?

Ono što Barsa prikazuje na terenu iz nedelje u nedelju je, a ovo je verovatno eufemizam, impresivno. Mnogi bi rekli sama pojava njegove ekipe na terenu govori dovoljno. Međutim, kada se pogleda sama statistika, vilica sama počinje da klizi ka zemlji.

Dve uzastopne titule u Primeri, sa trećom na dohvat ruke, jedna titula u Ligi šampiona, jedan Kup Kralja, pobeda u UEFA Super kupu, prvo mesto na Svetskom prvenstvu klubova i dva španska Super kupa stoje pored imena Gvardiole. Sigurno je da ne treba pominjati i velike šanse da se kolekciji trofeja, impozantnoj kakva jeste, ove sezone doda još.

Od njegovog dolaska, Barselona u igri nije promenila ništa radikalno. U filozofiji igre nema mnogo razlike u odnosu na, recimo, Rajkardovu Barselonu. Ali upravo u tome leži tajna. Dok sve druge ekipe na svetu menjaju filozofiju igre i taktiku u zavisnosti od trenera ili igrača koje imaju na raspolaganju, Barsa uvek igra isto. Ime trenera, ili igrača, ne igra nikakvu ulogu, Barselona uvek igra u formaciji 4-3-3, uz naravno sada već legendarnu "tika-taka" pas igru. Uvek se igra isto, bez obzira na protivnika ili važnost utakmice. Pa gde se onda ogleda uticaj, ili značaj, Gvardiole na uspehe koje beleži katalonska ekipa?

Kada je Pep Gvardiola preuzeo prvi tim, ekipa je iza sebe imala dve sezone bez titule uz ponižavajući poraz od Reala od 4:1. Sa Gvardiolom Barsa je pobedila Real svih pet puta, uz nezaboravnih 2:6 na "Santiago Bernabeu" i 5:0 u prethodnoj polusezoni. Uspeh u svakom slučaju dobija na značaju kada se ima u vidu da je s druge strane bio Gvardiolin konkurent u izboru FIFA-e za trenera godine, Žoze Murinjo, koji je kasnije i osvojio priznanje.

Onda dolazimo do statistike mečeva. Barselona je odigrala ukupno 166 utakmica u svim takmičenjima, pobedivši 122, igrajući nerešeno 29 puta i izgubivši na 15 susreta. Prostom matematikom dolazimo do impresivnog broja od 73,5% pobeda na svim mečevima.

U ligi, Gvardiola je vodio tim na 103 meča, pobedio je 82 puta uz 14 nerešenih ishoda i samo sedam pobeda u skoro tri sezone. Barselona je osvojila 84,1% mogućh poena u Primeri. Niti jedan trener nema takav koeficijent uspešnosti.

Kada se pogleda broj postignutih golova, uz sve izmene koje je pretrpeo napad ove ekipe u ovom periodu, Barsa je i dalje impozantna. Broj postignutih golova je 419, primljenih 121, što govori da Barselona u proseku postiže 2,5 golova po meču.

Barselona, možda i pre nego što je Johan Krojf doneo "totalni fudbal" u prestonicu Katalonije, je uvek bila ekipa koju su voleli van granice španske pokrajine. Ali u prethodnih par godina, u Gvardiolinoj eri, sve je podignuto na skoro nezamisliv nivo. Kao rezultat toga, Barsa je pridobila veliki broj takozvanih neutralnih navijača, što kao indirektnu posledicu ima i velike prihode koje klub ostvaruje od prodaje suvenira i dresova. Barselonin muzej je, sada već ubedljivo, najposećeniji na Pirinejskom poluostrvu.

Naravno, nije mali broj onih koji, baš iz razloga što fudbaleri Barselone ponekad izgledaju "suviše" dobri i superiorni, skoro do granice da to postaje i nepošteno prema protivničkoj ekipi, ne vole klub sa "Kamp Noua". Ali niko nije ravnodušan kada su na terenu igraču u plavo-crvenim dresovima, a na kraju samo je to bitno.

Pitanje koje se neumitno postavlja je koliko će Gvardiola ostati na klupi Barselone? Katalonac insistira da svake sezone produžuje svoj ugovor, nikada na duže od jedne godine. Da li u njegovoj glavi postoje drugi planovi, možda promena zemlje, pa i kontinenta ili čak selektorska pozicija, za sada nije poznato. Ono što je izvesno, dokle god Barselonina mašinerija bude radila kao i do sada, nije izvesno da će popularni Pep menjati sredinu. Ne bi bilo preterano prognozirati, u tom slučaju, još dugu, dugu dominaciju ekipe, koju mnogi već sada smatraju najboljom u istoriji ovog sporta.

Број коментара 4

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

петак, 26. април 2024.
7° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво