sreda, 20. avg 2008, 08:14 -> 15:59
A ja kažem S...
...gde je Srbija i koliko Kinezi danas znaju o nama i mi o njima
Sećate li se Sandokana i pamtite li kako se zvao glumac koji je igrao glavnu ulogu?
Ako ne znate, odgovor ćete naći na kraju ovog teksta, ali zamislite da neko u Indiji još uvek čvrsto veruje da je on najpopularniji glumac u Srbiji, samo zato što je sredinom sedamdesetih zaista bio mega-zvezda u SFRJ.
Sa sličnim se stvarima susrećem uporno ovih dana pokušavajući da utvrdim koliko Kinezi uopšte znaju o zemlji iz koje dolazim.
Pre nekoliko dana pravio samo na ulici anketu na tu temu.
Tačnije, nije bila u pitanju obična ulica, već ona u olimpijskom kompleksu, tako da sam pričao sa kineskim turistima, računajući da su malo iznad proseka.
Rezultat je bio poražavajući.
U najboljem slučaju (jedan jedini od petnaestak) znaju da je u Srbiji bilo nekih nemira.
Uglavnom je uspešno lociraju u Evropu, mada ima i onih koji kažu da su čuli za Srbiju, ali da o njoj ne znaju baš ništa.
Nešto bolje ćete proći ako pomenete Nand CU Fa, što je kinesko ime za staru Jugoslaviju.
Kinezi sa kojima se družim kažu da o Jugoslaviji, pa i Srbiji, treba pitati stariju generaciju, koja pamti filmove Bate Živojinovića i čula je za Tita.
Za mlade Kineze postoji samo jedna bitna strana zemlja, SAD.
Naprosto su opčinjeni Amerikom, obožavaju košarkaški ridim (drim) tim koji je ovde došao po zlato, o Majklu Felpsu da i ne govorimo (naravno, njihovi sportisti su na prvom mestu, pre svih Jao Ming i do ponedeljka Liu Sjang, pre nego što je odustao na 110 sa preponama i srušio snove mnogih Kineza).
Inače, politički odnosi Kine i SAD još uvek se oporavljaju od šoka nakon bombardovanja kineske ambasade u Beogradu
Tek poneki anketirani Kinez čuo je za nekog sportistu iz Srbije, ali imena su se setili tek nakon što sam im pomogao (i to dan nakon Čavićeve trke o kojoj je pričao sav olimpijski svet ovde).
Za razliku od Kineza, koji o Srbiji ne znaju gotovo ništa, nakon dve nedelje boravka u Pekingu, mogu da kažem da u Srbiji imamo vrlo iskrivljenu sliku o Kini, verovatno baziranu na kineskim buvljacima.
Peking se ne razlikuje od neke velike svetske metropole, a ako takve razlike ima, ona je u korist kineske prestonice.
Automobili su noviji (jer se masovno prodaju tek u poslednjih desetak godina, tako da starijih nema), ljudi se slično oblače kao na Zapadu, originalna firmirana roba je skupa, kopije na buvljacima su jeftine.
Jedino što Kineze čini bitno drugačijim je njihova ogromna radoznalost, pa i otvorenost prema strancima.
Nije neobično da vam neko na ulici priđe i zagleda se u akreditaciju koju svi koji imaju veze sa Igrama nose oko vrata.
Sjate se oko vas sa desetinama fotoaparata ako stanete pred kameru da biste se obratili gledaocima u sopstvenoj zemlji.
Raspoloženi su i sami da se slikaju kada radite anketu za televiziju na ulici.
Od pomenutih petnaestak pokušaja, samo jedna osoba zamolila me je vrlo ljubazno da je preskočim, dok su mi se tri zahvalile što sam odlučio da snimim baš njih (nezamislivo u Srbiji).
Još nešto govori o tome koliko se Kina promenila, a istovremeno koliko je ostala ista.
Dok sam pisao ovaj tekst, agencije su objavile vest da je umro Huo Guofeng, čovek koji je nasledio Mao Cedunga nakon njegove smrti 1976. godine.
Budući da sam u Pekingu, pomislio sam da ću propustiti ekskluzivnu vest, da se negde nešto dešava po tom pitanju i da će taj događaj na bilo kakav način biti propraćen.
Hua Guofeng je bitno uticao na otklanjanje posledica kulturne revolucije, ali ga je 1981. godine zamenio Deng Sjaoping (umro 1997.), reformista koga Kinezi prilično obožavaju.
Odmah sam otvorio englesku verziju Ženmin Žibaa, ubeđen da će to biti jedna od udarnih vesti.
Ali tamo je glavni gorepomenuti Liu Sijang i briga da li će se oporaviti.
Da bih našao vest o smrti čoveka koji je šest godina držao najviše pozicije u Kini morao sam ime da mu ukucam u pretraživač na sajtu.
Pojavio se tekst o smrti, cela jedna rečenica.
"Hua Guofeng, nekadašnji lider Komunističke partije Kine, umro je u Pekingu u 87. godini."
To je bilo sve. Nema prekidanja programa, specijalnih vesti, priča o životu.
Kina se reformisala uprkos njegovoj nameri da ne skrene sa Maovog puta, ali ne toliko da se povodom smrti nekadašnjeg lidera (bio i u poseti SFRJ) osvrne na svoju skoriju prošlost.
Ah, da, Sandokan je bio indijski glumac Kabir Bedi.
