utorak, 19. avg 2008, 06:17 -> 17:32
Stipsin raj
Najbolji način da uvredite Kineza jeste da insistirate da mu date napojnicu
Kinezi jednostavno ne primaju bakšiš. Niko me na to nije upozorio, ali sam to razumeo i sam posle nekoliko dana.
Najpre sam pokušao taksisti da ostavim dva juana (oko 16 dinara), ali me je odbio uz odmahivanje glavom.
Potom sam u jednom fensi restoranu hostesi koja naplaćuje ostavio nekih sedam juana (zaokružio sam sa 163 na 170, ništa rasipnički).
Ona me je gledala razrogačeno, pokušavala da mi kaže da ne treba, ja sam mangupski odmahnuo rukom, kao, u redu je, a onda je posmatrao kako ushićeno i zbunjeno objašnjava nešto svojim koleginicama pokazujući im tih bednih pedeset dinara.
Posle još dve, tri ovakve situacije počeo sam da se navikavam.
Ne dajem napojnicu, sve mi se vraća u juan, niko me ne gleda kao stipsu, svi srećni.
Naravno, kopkalo me je o čemu se radi i da li ja negde grešim.
Ispostavilo se da je za Kineze bakšiš ravan uvredi.
Oni smatraju da je sav njihov rad uključen u cenu koju naplaćuju.
Sve preko toga je za njih tuđ novac, a tuđe pare uzimaju samo lopovi.
Ne mogu reći da tu nema logike.
Oni koji su ovde duže kažu da se u poslednje vreme stvari pomalo menjaju.
Dok je ranije bakšiš odbijan bespogovorno, sada ga poneko tu i tamo uzme, mada još uvek iznenađen neverovatnim ponašanjem gosta, kojeg ne bi da uvrede.
Gajim veliko poštovanje prema kineskoj tradiciji i ko sam, uostalom, ja da menjam pet hiljada godina stare običaje, uhvatim sebe u razmišljanju.
Nadam se da moje tekstove ne čitaju kelneri u Srbiji.
