subota, 10. jul 2010, 18:17 -> 18:36
Krojfov pečat
Valjda je sudbina htela da presudni uticaj na španski fudbal ostvari jedan-Holanđanin. Reč je, naravno, o Johanu Krojfu a ta činjenica izbija u prvi plan uoči finala svetskog prvenstva na kome će Španci ili Holanđani po prvi put postati prvaci sveta.
Krojf otvoreno kaže da će navijati za Španiju zbog fudbala koji igra i koji je baš on inaugurisao, prvo kao fudbaler Barselone (1973-1978), posle kao njen trener (1988-1996) i u poslednjoj deceniji kao „siva eminencija", čovek iz senke sa ogromnim uticajem na doskorašnjeg predsednika Đoana Laportu i sadašnjeg trenera Đozepa-Pepa Gvardiolu koga je trenirao u svom „drim timu" u periodu 1992-1996.

Krojf je jedinstvena figura u svetskom fudbalu. Uz Maradonu, Platinija i Zidana najbolji od onih koje sam imao prilike češće da gledam uživo. Pelea ne stavljam na ovu listu jer sam ga direktno video samo jednom, u prijateljskom meču Zvezda-Santos 1968. u Beogradu (3-3). Prvi put sam uživo video Krojfa u Beogradu 30.maja 1973, u finalu Kupa šamšpiona Ajaks-Juventus. Da, bila su to vremena u kojima se finale elitnog takmičenja igralo u našem glavnom gradu... U jesen te godine naljutio se na svoj Ajaks zato što je hteo da ga proda Real Madridu bez njegovog znanja i za inat svima otišao u Barselonu. Kažu da je imao platu od 12.000 dolara, za ono vreme velike pare, ali je svaki cent opravdao na terenu. U Barselonu se vratio 1988. kao trener bez mnogo iskustva. Zatekao je osrednji tim, sa Zubizaretom na golu i Huliom Salinasom u špicu, sa Eusebio, Begiristainom i Karaskom na sredini terena. U narednoj sezoni već je imao Kumana, Bakera i Laudrupa, za 90/91 stigli su Stoičkov i Amor, za 91/92 u prvi tim je ubacio golobradog Gvardiolu i zemljaka Vičgea. Kruna četvorogodišnjeg rada stigla je 20. maja 1992. kada je „Barsa" na Vembliuju pobedila Sampdoriju Vujadina Boškova golom Kumana u produžetku i osvojila prvi titulu prvaka Evrope. Ubrzo zatim stigla je titula prvaka Španije a dominacija u španskom fudbalu protegla se i na tri naredne godine.
Krojf je kao igrač bio pomalo anarhist u pozitivnom smislu te reči, nije robovao nikakvim šemamam. Kretao se tamo gde ga je vodio instinkt, igrao po celom terenu, čas bio bek, čas vezni igrač, čas opasni napadač. Imao je dribling u trku jer je bio brz i stabilan uprkos naizgled nežnoj građi. Kao trener je tražio više discipline, ali ideja mu je bila ista: imati loptu, kontrolisati ritam, držati sredinu terena jer, kao što je pre jednog veka u Splitu govorio Luka Kaliterna, „gol daje igra a ne igrač".

I kad je otišao sa mesta trenera, ostao je da živi u Barseloni. Nije prihvatio ni jednu ponudu da ponovo trenira a na klupu se vratio tek nedavno, kao selektor-Katalonije! Godinama već jednom nedeljno piše za katalonske novine, prvo za „La Vanguardiju" a od pre nekoliko godina za „El Periodiko". Šta god da napiše, obavezno se prenese, njegovo mišljenje, pa makar se i ne slagali sa njim, uvek je zanimljivo i meritorno. U poslednjem tekstu, pred finale, napisao je da je „Španija veliki favorit zato što je kopija Barse".
Barselona je, za razliku od Real Madrida (mada je i madridski tim imao Lea Benhakera za trenera) skoro 4 decenije pod uticajem holandskog fudbala, od gomile igrača do trenera jer su, osim Krojfa, u katalonskom klubu radili Rinus Mihels (71-75,76-78) i Luis Van Gal (1997-200,2002-2004). U poslednjih 40 godina 19 sezona na klupi „Barse" bili su Holanđani a kroz klub je prošlo najmanje 30-tak igrača iz Holandije. Sada je, pre svega zahvaljujući idejama i uticaju Johana Krojfa, situacija takva da „holandska škola na španski način" može da nadjača tradicionalni holandski stil čija je glavna karakteristika ofanziva. Holandija je svojevremeno, početkom 70-tih godina prošlog veka, lansirala „totalni fudbal", selekcija koja je igrala dva uzastopna finala na svetskim prvenstvima 1974. i 1978. imala je nadimak „mehanička narandža" zbog izvesnog automatizma sa kojim je igrala, ali čini se da su Španci, vremenom, usavršili taj model i sada bi se moglo govoriti o „crvenoj mehanici" jer „La Roha", kako Španci zovu svoju selekciju, igra specifičćan fudbal koji bi mnogi da kopiraju, ali jednostavno ne mogu.
To je španski fudbal sa Krojfovim pečatom.

