petak, 25. maj 2012. | Izaberite pismo: Ћирилица



 

Naslovna > RTS > Akcije i kampanje > Rastimo zajedno > Pomoć deci ometenoj u razvoju

nedelja, 19. dec 2010, 07:30 -> 14:08

Pomoć deci ometenoj u razvoju

Kampanja koju vodi RTS zajedno sa UNICEF-om i Ministarstvom rada nastoji da se razbiju predrasude o deci sa smetnjama u razvoju i da im se omoguće isti uslovi za odrastanje širom Srbije.

Zbog nedostatka para, u nekim gradovima u zemlji nema dnevnih boravaka za decu sa smetnjama u razvoju. U poređenju sa njima, Beograd ima dobro razvijenu mrežu takvih ustanova.

Izjave Jelene Samardžić, Boška Laćimića, Snežane Domazet, Gordane Štetin, Milana Krkobabića i Rajka Marina

Ipak, potreba za otvaranjem novih dnevnih boravaka u glavnom gradu i dalje postoji. Cilj kampanje koju, zajedno sa Unicefom i Ministarstvom rada vodi RTS, jeste da ih u Srbiji bude što više, ali i da se razbiju predrasude o deci sa smetnjama u razvoju.

Roditelji dece sa smetnjama u razvoju žive sa zebnjom šta će biti sa njihovom decom kada, jednog dana, ostanu sami. Svesni toga da smeštaj u institucije nije dobro rešenje, čine sve da osposobe svoju decu da budu što samostalnija. Dnevni boravci su im velika pomoć.

Jelena Samardžić, majka jednog deteta kaže da je prioritet u tom pogledu za njegov dalji život, kako će da se snađe i šta će raditi.

Nervoze koje je moj sin imao su nestale, on je potpuno smiren, socijalizovan i zadovoljan, kaže Boško Laćimić, otac jednog deteta.

Snežana Domazet, misli da je njeno dete "bilo obuhvaćeno obrazovnim sistemom i jako je bilo bitno ne prekidati taj kontinuitet, ne zatvartati je u kuću".

Tim stručnjaka procenjuje sposobnosti i domete svakog deteta koje dođe u dnevni boravak, i na osnovu toga planira kako će se dalje raditi sa njim.

Dnevni boravak u svakoj opštini

Gordana Štetin, rukovodilac dnevnog boravka, Čukarica, smatra da je "fokus u radu usmeren na sve ono što oni mogu, ne na stepen ometenosti već na sposobnosti koje imaju i koja treba da bude podignuta na nivo funkcionisanja".

Na listi čekanja je oko dvadesetoro dece. Procenjuje se, međutim, da u Beogradu ima više dece kojima je takva usluga potrebna, ali zbog predrasuda ili neinformisanosti roditelja, nisu prijavljeni.

Upravo, celokupna aktivnost koju usmeravamo je da svaka opština, ja se nadam do kraja mandata ove vlasti, dobije po jedan dnevni boravak za takvu decu, kaže Milan Krkobabić.

Dnevni boravci otoreni su prvenstveno zbog dece. Njihova namena ć0e se, reformom obrazovanja i socijalne politike države, vremenom menjati.

Direktor Centra dnevnih boravaka u Beogradu Rajko Marin, smatra da će i smeštaj odraslih lica, sve više doći do izražaja, jer će novim sistemom obrazovanja deca biti obuhvaćena školovanjem i osposobljavanjem.

Samo nešto više od 1.100 mališana sa smetnjama u razvoju ima mogućnost da organizovano, korisno i kreativno provodi vreme u dnevnim boravcima, a ima ih oko 45 hiljada širom Srbije.

1
komentari broj komentara 1 | cwpošalji komentar
(nedelja, 16. jan 2011, 18:52)
Goran Pešić [neregistrovani]
opošalji odgovor

Kohlearni implant

Briga o deci sa posebnim potrebama – KOHLEARNI IMPLANT




Svi pričaju kako posebno vode računa o deci. Obećavaju bolje sutra, a samo treba malo strpljenja. Sve mi to liči na onu našu narodnu: „Ne lipši magare do zelene trave!“
Naša briga za najmlađe su prazna obećanja, a najčešće se završava tamo gde se izgovori. Kada treba nešto konkretno da se uradi onda za to „ima vremena!“. To se najbolje vidi na primerima dece sa posebnim potrebama:
Desetak deteta, a među njima i naša mala Jana, čeka na ugradnju kohlearnog implanta, koji deci sa potpunim oštećenjem sluha omogućava gotovo normalan život, tj. nakon implatancije deca skoro normalno čuju. Najstrašnije je to što zbog administracije deca čekaju skoro godinu dana. To je utoliko strašnije što dete u toku druge godine života razvija govor slušajući i svaki izgubljeni dan predstavlja nenadoknadiv gubitak, jer što se više čeka, to je oporavak i razvoj govora mnogostruko teži.
Dokle ide naše licemerje govori i to kako su bili veoma ažurni kada se radilo o keruši Mili (čiji su implanti koštali koliko i kohlearni implanti za DVA deteta sa teškim oštećenjem sluha)!!! Da li je tu bilo tenderske komisije, bezrazložne žalbe na tender, neažurnosti, čekanja da se formira žalbena komisija i tako u nedogled??? Iz svega ovoga možemo samo da zaključimo da se više brinemo o životinjama, nego o sopstvenoj deci.



Zabrinuti roditelji,

Mail: buls23@gmail.com

1
1