Читај ми!

Omladina Teslinog naroda o stradanju u Jasenovcu

Konferencija "Jasenovac i naša kultura sećanja" organizovana je 22. aprila, na godišnjicu proboja i oslobođenja koncentracionog logora Jasenovac.

Na konferenciji je učestvovala Omladina Teslinog naroda, ogranak Tesline naučne fondacije iz Filadelfije. Vođena je putem Zoom aplikacije, a vodila je naša mlada srpkinja Juliana Pandurević iz Kanade, koju pamtimo po tome što je organizovala veliku akciju za potpisivanje peticije o Jasenovcu u vezi sa projekcijom filma "Dara iz Jasenovca" i nedobronamernom kritikom koja je objavljena u "Los Anđeles tajmsu". Tu peticiju je do sada potpisalo preko 35.000 ljudi.

Sedmoro mladih iz SAD, Kanade, Švedske i Srbije podelilo je svoje znanje, svoja lična iskustva, svoje emocije i sećanja na tragičnu smrt preko 800.000 Srba koji su ubijeni na mučki način, tokom Drugog svetskog rata.

Predstavljamo vam, u kratkim crtama, njihova viđenja:

Aleksandar Ćosić: "Kultura sećanja u našem narodu nije preterano razvijena, i zato konstantno ispaštamo za iste stvari. Mi Srbi, nažalost, vrlo često zaboravljamo stvari čak i iz svoje najbliže prošlosti, zato smo i preživeli 3 genocida samo u 20. veku. Zato, kao paradoks, do dan danas, ono što se desilo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Republika Srbija nije proglasila za genocid nad Srbima, Romima i Jevrejima. Zato nam je trebalo 76 godina da snimimo prvi film koji istinski prikazuje samo delić onoga što je naš narod preživeo u logorima smrti Jasenovac. Da bi se ovome stalo na put i da bi prestale da nam se ponavljaju negativne stvari iz prošlosti, važno je da počnemo da gradimo kulturu sećanja na sve naše stradale sunarodnike."

Dimitri Rakas: "Šta je to što Gospod od nas želi ili očekuje? Moj odgovor uvek će uvek biti: Ojačajmo svoju veru u Gospoda. Pravoslavlje i ispovedanje svoje vere predstavlja temelj našeg naroda koji je negovan kroz generacije, a naročito kod imigranata koji su se raselili po celom svetu. To je ono što mi u dijaspori trebamo i možemo da upotrebimo kao orjentir i cilj koji će ujediniti Srbe iz celog sveta, a da u isto vreme širimo i svedočimo pravoslavnu veru i srpsku tradiciju i kulturu. Bez obzira kuda išli i gde se nalazili, vera je naša snaga kroz koju ćemo se povezati sa drugim ljudima bilo u otadžbini ili širom sveta. Sećamo se naših predaka u Jasenovcu. I oni su mogli lako da popuste pod pritiscima i da se jednostavno odreknu svoje vere i postanu nešto drugo. Ali oni to nisu uradili. Oni to nisu uradili zato što Bog to od njih nije očekivao. Naši preci, progonjeni i stradali u koncentracionom logoru Jasenovac, su primer vere I nepoklebljivosti. Postojanje nas Srba u dijaspori kroz period duži od 100 godina je dokaz da Pravoslavna vera može i treba da opstane. Pravoslavlje nije skup nekih običaja I tradicija, neka uspomena na davna vremena. Pravoslavlje se živi i mi Srbi u dijaspori živimo svoju veru. I ja sam dokaz te tvrdnje, jer naša vera živi ovde danas, I živeće doveka".

Radomir Jovanović: Blaženopočivši patrijarh srpski gospodin Pavle jednom prilikom je, citirajući jednog našeg filozofa, rekao: „Čovek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od kojeg može i đavo da se zastidi". Kročivši nogom u Jasenovac i Donju Gradinu, shvatio sam da se nekih „ljudi" u ovim mestima, u to doba ljudskog stradanja, đavo zaista zastideo. Shvatio sam zašto se ova mesta sa punim pravom mogu nazvati „paklom na Zemlji" i zbog čega mnogi kažu da je u njima zlo dobilo svoje večno prebivalište. Jasenovac je jedna od najmračnijih, ako ne i najmračnija tačka u istoriji čovečanstva, ako ni zbog čega drugog onda zbog bestijalnog i sadističkog načina ubijanja ljudi, među kojima su, na žalost i na sramotu čitavog sveta, stradala čak i brojna nedužna deca. Posle skoro osam decenija tišine i ćutanja, vreme je da progovorimo o našim žrtvama, da negujemo kulturu sećanja o našoj stradaloj deci, vreme je da, konačno, oživimo veze između matice i dijaspore i uspostavimo srpsko partnerstvo oličeno u devizi - „srpsko bratstvo i jedinstvo".

Stefan Konjević: Poreklom sam iz Kozarske Dubice-nema srpske porodice iz ovog kraja koja nije nekoga izgubila. Kozarska Dubica je u drugom svjetskom ratu imala više od 16, 500 žrtava, što je svrstava među najveće stradalnike u Evropi po broju žrtava u odnosu na broj stanovnika. A možete samo da zamislite koliko ih je bilo na teritoriji NDH.

Na razne načine su ih mučenički ubijali... Na primjer, jednog mog rođaka su živog bacili u peć. Da ih sve ne nabrajam, jer je užasno o tome svemu pričati. Šta reći a ne zaplakati...Moj narod se na ovim prostorima vjekovima krio od Turaka i Austrouraga. Uvjek se borio protiv neki nepravde. Mogu u Zagrebu da pričaju šta god hoće, i da negiraju ovaj genocid i da optužuju komuniste za sve ovo. Očevici i oni koju su preživjeli ove logore su svojima očima vidjeli ustaške simbole i tu njihovu šahovnicu. Na odjelima radnika u logorima i na zastavama koje su ponosno isticali u svakom logoru.

Anđela Lađević: Srbija je kroz istoriju zbog svojih bogatstava i geostrateškog položaj bila meta brojnih osvajačkih napada, koja su rezultirala stravičnim stradanjima srpskog naroda. Jedno od mnogobrojnih je i Jasenovac, koji kada o njemu čitate budi tugu, jezu, strah, razočaranje, ali i potrebu da budete blićži svom narodu, gde god se on nalazio. Zbog toga je važno razvijati kulturu kolektivnog sećanja, kako ne bi ostale samo prepričane priče već istine koje simbol stradanja našeg naroda. Žrtve ne trebaju da budu tabu tema, niti nešto što će biti deo zaborava, nešto što će se preskakati kroz istoriju, u udžbenicima, statistici, razgovorima...Na nama mladima leži ogromna odgovornost očuvanja kolevke srpskog roda, koja zahteva hrabrost i odvažnost, koju dugujemo našim precima. Da nikada ne zaboravimo ko smo, odakle smo, čiju patnju sa sobom nosimo i volju, da još čvršće stojimo i gradimo bolju budućnost..Smatram da nema većeg rodoljublja od poznavanja nacionalne istorije, negovanja tradicije, čiste i istinske vere, ali i želeti svojoj domovini mir.

Mia Milanović: "Ko sasluša svedoka, postaje svedok". Moramo pričati priče svojih predaka, priče svojih žrtava. Zaborav na naše žrtve zakopava ih još dalje pod zemljom. Ne smemo da zaboravimo, ne smemo da ćutimo-predugo smo ćutali zato i nema dovoljno podataka. Drugi ljudi su krili te podatke a sada moramo ako je moguće da ih tražimo i da pričamo ovako kao što smo se sastali danas da naše dece, naše žrtve, još uvek imaju glasa. Naša je dužnost da obezbedimo da buduće generacije znaju za Jasenovac.

Juliana Pandurević:

"Stotine hiljada Srba ubijeno je u genocidu jer su slavili svoju krsnu slavu.

Stotine hiljada Srba ubijeno je u genocidu jer su svoja imena pisali ćirilicom.

Stotine hiljada Srba ubijeno je u genocidu jer su bili pravoslavci.

U najpoznatijem američkom časopisu (Century), Tesla je u maju 1894. godine napisao: "Teško da postoji narod koji je doživeo težu sudbinu od srpskog....Evropa nikad neće moći da isplati veliki dug koji duguje Srbima, zato što su oni, žrtvujući i sopstvenu slobodu, zaustavili taj varvarski prodor. "

Na kosovskim poljima, na kojima su ubijeni naši sinovi, sada raste najlepši, crveni božur na svetu.

U srcu Beograda, gde su spaljene mošti tela Svetog Save, sada stoji najveličanstveniji pravoslavni hrišćanski hram na svetu.

Na grobovima naših Solunaca, koji su za 45 dana prešli 600 kilometara i spasili čitav svet- sada su tragovi njihovih praunuka, koji danas žive u slobodi.

Naš narod je vekovima spaljivan i sahranjivan. Ali niko, nijedna nacija na ovom svetu, ne može ustati iz pepela kao mi Srbi.

Geni naših majki, braće, pradedova, - koji su stradali u Jasenovcu, sada žive u nama. I naša je dužnost da ih odbranimo. Oni zaslužuju da njihove priče i patnje budu poznate svetu. Nikada ne smemo zaboraviti svoje korene. Naša je dužnost da razvijemo kulturu sećanja. Naša je dužnost dopustiti da kosti naših predaka konačno vide i osete sunčevu svetlost."

Konferenciju "Jasenovac i naša kultura sećanja" je u prva dva dana već videlo preko 1500 ljudi.

Ovom prilikom Omladina Teslinog naroda poziva mlade širom sveta da se pridruže organizaciji i naglašavaju da žele da im pišu i daju predloge o načinima saradnje matice i dijaspore, kao i da predlože teme i ideje za buduće susrete i projekte. Najinteresantniji predlozi će biti delovi mini konferencija u budućnosti, a svi detalji će biti dokumentovani u dokumentarnom filmu Teslin narod Tamo i Ovde.

Planirana je manifestacija u Srbiji na leto 2021. godine pa se Omladina Teslinog naroda nada da će im se omladina dijaspore pridružiti i u matici.

"15. januara 2022. godine, želimo da ih okupimo na konferenciji u Nju Jorker hotelu, u Nju Jorku, gde je Tesla živeo i radio", poručuje Omladina Teslinog naroda.

Konferenciju u celosti možete videti na YouTube linku Teslinog naroda : https://www.youtube.com/watch?v=J4Emw5vPQjU

понедељак, 29. април 2024.
25° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво