Читај ми!

Video konferencija o Jasenovcu

Savez srpskih udruženja u Norveškoj, uz podršku Ambasade Republike Srbije u Oslu, 5. februara organizovao je konferenciju o Jasenovcu putem interneta, na kojoj su učestvovali autor knjige "Jasenovac - Aušvic Balkana", profesor Gideon Grajf, norveški istoričar Knut Fluvik Turesen i litvanska glumica i pozorišna rediteljka Karina Češuiko.

Pratiocima konferencije najpre se obratila litvanaska pozorišna rediteljka Karina Češuiko. Rediteljka je rekla da je za logor Jasenovac prvi put čula od istoričara Sime Brdara i da je organizovala prikazivanje njegovih filmova u Litvaniji, Kazahstanu, Rusiji, BiH i Srbiji.

Kada je prvi put obišla logor kaže da je bila šokirana i smatra da se zločini koji su tamo činjeni nikako ne smeju zaboraviti.

Publika je mogla da pogleda i deo predstave koju je napravila sa svojim studentima, koristeći glas kao formu, pomoću kojeg je iskazan i predstavljen užas, bol i patnja stradalnika.

Karina je rekla da je sa ovom predstavom pozvana u Republiku Srpsku, a da će je prikazati 2022. u litvanskom gradu Kaunasu, kada bude evropska prestonica kulture. 

Publici je izrecitovala i odlomak iz poeme Sime Brdara "Gradina D".

 Grajf: Ustaše u Jasenovcu ubijale lično, svojeručno i iz strasti

Poricanje ustaških zločina u Jasenovcu je ponovno ubijanje već mrtvih žrtava, izjavio je izraelski istoričar Gideon Grajf i istakao da je ovaj koncentracioni logor za Jevreje, Srbe i Rome bio carstvo okrutnosti Nezavisne Države Hrvatske bez presedana. On je istakao da je kod ljudskih moralnih vrednosti potpuno pregažen u ovom koncentracionom logoru, kao i u nacističkom Aušvicu.

Grajf je ukazao da su su ubistva u logoru Jasenovac vremenom postajala sve brutalnija i ekstremnija, zasnovana na principu nečovečnosti i nemilosrdnosti, kako bi se logorašima prouzrokovale što veće patnje.

Ovaj ugledni istoričar nazvao je ustaše ''najvećim ubicama u istoriji'', koje su u Jasenovcu ubijale lično, svojeručno i iz strasti, za razliku od nacista u Aušvicu, koji su pri zločinima nastojali da čuvari imaju što manje direktnog kontakta sa žrtvama.

"Ustaše su uživale u ubijanju u Jasenovcu i nije im bila potrebna bilo kakva fizička distanca", istakao je Grajf, koji je analizirao sistem koncentracionih logora nacističkog Aušvica i ustaškog Jasenovca.

Prema njegovim rečima, ustaške vlasti su pokušavale da imitiraju nemačke naciste, ali su težile ka tome da postanu ekstremnije u odnosu na svoje učitelje.

On je podsetio da su ustaše usvojile nacističku ideologiju i rasne zakone, koje su usmerili protiv Srba, Jevreja i Roma, kao i da su ti zakoni otvorili put istrebljenju i ubijanju.

Grajf kaže da je jedna od najbitnijih razlika između dva logora ta što ubice u Jasenovcu nisu ništa skrivale i ubijale su pod otvorenim nebom, za razliku od Nemaca, koji su se trudili da sakriju tragove zločina.

Govoreći o sličnostima Aušvica i Jasenovca, Grajf je izjavio da je u oba logora, osim ubijanja, cilj bio i da se ponize žrtve.

"Hrvatske ustaše su tokom Drugog svetskog rata bile mnogo izopačenije i krvoločnije od nemačkih nacista i čini se da su potpuno izgubili čovečnost", ocenio je Grajf.

Grajf je istakao je da podaci o logorima u Drugom svetskom ratu uče čovečanstvo da postoji nešto što je najgore, ali da ponekad postoji i "gore od najgoreg".

On je podsetio da je nacistička Nemačka u Drugom svetskom ratu donela zločin protiv čovečnosti kakav svet nikada do tada nije video, ali da su zločini ustaškog režima bili gori od nacističkih. Prema rečima izraelskog istoričara, tehnike ubijanja kod ustaša bile su brutalnije, divlje i zlonamernije u odnosu na naciste.

"Aušvic i Jasenovac ne smeju nikada da se ponove", poručio je Grajf.

 Srbi činili 93 posto zatvorenika u Norveškoj

Treći učesnik konferencije bio je norveški pisac i istoričar Knut Fluvik Turesen, koji je rekao da je tokom Drugog svetskog rata bilo poslato više od 4.000 dečaka i muškaraca iz bivše Jugoslavije, većinom Srba, kao ropska radna snaga, od kojih je više od polovine nastradalo u kampovima.

On je naglasio da su ovi zatvorenici živeli su u veoma nehumanim uslovima i da ih je 2.398 izgubilo živote, a da je 82,5 odsto umrlih nastradalo je u jesen i zimu 1942-43. godine. Toresen je opisao da je postojalo pet kampova u kojima su uslovi bili naročito okrutni i da su se nalazili u severnom delu Norveške. Tim kampovima upravljao je SS, a komandati su bili regrutovani iz sistema koncentracionih logora.

Pored ubistava, zatvorenike su ubijale bolesti i glad, kao i oštra klima, a u najsevernijem kampu zimu 1942-43. preživela je samo četvrtina zatvorenika. On je naveo da je u leto 1942. godine 900 zatvorenika stiglo iz Jugoslavije, a da je od juna do septembra umrlo njih 748.

"18. jula 1942. godine, čuvari su ubili vatrenim oružjem ili spalili u barakama 288 zatvorenika. To je bio pojedinačno najveći masakr u na tlu Norveške u drugom svetskom ratu", napomenuo je Toresen.

On je dodao da je na listama umrlih i onih koji su vraćeni u Jugoslaviju posle rata 4.050 imena i da su ona zapisana u norveškom državnom arhivu.

"Pregledom tih lista sa imenima i mestima odakle su zatvorenici stigli utvrdio sam da su Srbi činili 93 odsto zatvorenika koji su poslati iz Jugoslavije u Norvešku, a preostalih sedam odsto bili su pripadnici drugih naroda u bivšoj Jugoslaviji", rekao je istoričar.

Toresen je podvukao da je "u prošlosti bilo pokušaja da se ove činjenice prikriju, a ovaj deo istorije upotrebi u političke svrhe" i da "takvi pokušaji ukazuju na značaj temeljnog i empirijskog istorijskog istraživanja od strane profesionalnih istoričara".

Prema njegovom objašnjenju, prvi razlog zbog kojeg su Srbi činili najveći procenat zatvorenika je što su Srbi inicirali najveći ustanak i borbu, a drugi je bio politika genocida koju su nad Srbima provodile ustaše.

"Nešto više od polovine Srba poslatih iz Jugoslavije bili su iz Srbije. Većina tih ljudi bili su oni koji su pružali otpor nemačkim okupacionim snagama, ljudi koji su podržavali komunistički pokret otpora i kraljevski pokret otpora. Neki od ljudi iz Srbije bili su taoci ili su pripadali nekim drugim kategorijama", rekao je u izlaganju Turesen.

On je dodao da su "većina zatvorenika koji su stigli iz takozvane NDH bili Srbi iz Krajine koji su bili uhapšeni samo zato što su bili Srbi".

"Dok su članove njihovih porodica masakrirale ustaše u Jasenovcu, muškarci i dečaci od 14 do 60 godina za koje je procenjeno da mogu da rade bili su izdvojeni i poslati kao ropska radna snaga u Norvešku", opisao je norveški istoričar.

On je rekao da je to bila "trgovina između nemačkih okupacionih snaga i ustaškog režima" i da je "za te zatvorenike Norveška postala poslednja ispostava genocida koji su počinile ustaše". Ukazao je na primere sela Jablanac u Lici, koje su ustaše spalile u noći 14. aprila 1942. godine. Selo je spaljeno, žene i deca pobijeni su u Jasenovcu i Staroj Gradški, a muškarci poslati u Norvešku. 113 muškaraca iz Jablanca su sahranjeni u Norveškoj, navodi Toresen.

"18. aprila 1942. ustaše su izvršile operaciju protiv srpskog stanovništva na Kordunu. Srpska sela u tom području su zbrisana, a stanovništvo odvedeno u Jasenovac, gde su žene i deca pobijeni, a mnogi muškarci poslati u Norvešku. 219 ovih srpskih muškaraca sa Korduna umrlo je u Norveškoj", rekao je ovaj istoričar.

Opisao je i događaj od 8. maja 1942. kada su ustaše pohapsile srpsko stanovništvo iz sela Jasenovac blizu kampa i iz obližnjih sela. 64 srpskih muškaraca iz sela Jasenovac sahranjeni su u Norveškoj.

"Neki od Srba poslatih u Norvešku bila su deca stara samo 14 godina. Većina te dece stigla je iz Korduna i Banije, a uhapsile su ih ustaše i poslale u Jasenovac pre slanja u Norvešku. Jedan od njih bio je Milivoje Pajić iz Korduna. Imao je samo 14 godina kada je stigao u Norvešku i preživeo je najteže uslove i masakr u (prvom) kampu. Milivoje je umro u kampu blizu Trondhajma 1944. godine", rekao je Turesen, "pitam se da li ćemo ikada postaviti spomen-ploču u znak sećanja na Milivoja i ostalu decu koja su poslata da umru u koncentracionim kampovima u Norveškoj samo zato što su bili srpski dečaci?"

On je rekao da je posle Drugog svetskog rata i nakon 1989. priča o ovim zatvorenicima korišćena za promovisanje norveško-jugoslovenskih odnosa da bi se podržao mit o jugoslovenskom partizanskom ratu i ideja socijalističke jugoslovenske države koja je postojala od 1945. do 1991.

"Zatvorenici su predstavljani kao partizani i Jugosloveni. Naravno, neki od zatvorenika jesu bili partizani i neki su bili drugih nacionalnosti, a ne Srbi. Ipak, proglašavanjem svih zatvorenika za partizane, pristalice Tita i Jugoslovene nestaje važna istorijska činjenica da su većina zatvorenika bili Srbi i da su mnogi srpski zatvorenici poslati u Norvešku da umru u okviru dobro organizovanog genocida koji je vodila država", rekao je Toresen na kraju svog izlaganja.

Domaćin moderator video konferencije bila je Mirjana Živanović iz Saveza srpskih udruženja u Norveškoj. 

 

 

понедељак, 29. април 2024.
° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво