Mađarboja dobila trg ikonopisca Ilije Dimitrijevića

Posle Pomaza i Šikloša, i Mađarboja, malo naselje u mađarskom delu Baranje, dobilo je javnu površinu posvećenu jednoj poznatoj srpskoj ličnosti. Trg ispred mesnog srpskog pravoslavnog hrama od sada nosi ime Ilije Dimitrijevića, slikara i ikonopisca, koji je ikonostas mađarbojske srpske pravoslavne crkve oslikao između 1870. i 1873. godine.

Inicijativu da trg ispred srpske pravoslavne crkve ponese ime majstora-umetnika, koji se potpisivao kao „crkveno-akademični ikonopisac i živopisac", na predlog istoričarke Cvete Vuković (čiji koreni sa očeve strane potiču iz Mađarboje), pokrenula je mesna srpska narodnosna samouprava predvođena predsednicom Verom Vuković Rot, a tu ideju podržalo je i većinsko predstavničko telo, na čelu sa načelnikom sela Balažom Busom.

Mnogi Srbi i Mađari, iz mesta i okoline, došli su u nedelju kako bi svojim prisustvom uveličali prigodnu svečanost, koja je otpočela osveštanjem trga. U društvu protođakona Andraša Štrijka, svečani čin osvećenja obavio je jerej Milan Erić, paroh pečujski, administrator mađarbojske parohije.

Duhovni pastir malobrojne pastve u Mađarboji je, potom, održao i prigodnu besedu prisećajući se Ilije Dimitrijevića. Govoreći o njegovom životu, o. Erić se posebno osvrnuo na njegova dela, stvarana na tlu Mađarske. On je, između ostalog, rekao sledeće:

„Osim što je radio u velikim gradovima Srbije, Ilija Dimitrijević je dospeo i u Mađarsku. Nažalost, nije nam poznato kako su Mađarbojci došli do njega u to vreme, ali su ga kao skromnog umetnika - to i piše - angažovali da oslika ovaj divan ikonostas, koji se nalazi u hramu Sv. Luke. On je uradio i ikonostas u Kućancima, malom mestu u Hrvatskoj, koje je za nas značajno, jer je tu rođen jedan od najuglednijih patrijarha Srpske pravoslavne crkve - blaženopočivši patrijarh Pavle. Kasnije je oslikao i ikonostas u Lančugu. Nažalost, ikonostasi u Kućancima i Lančugu su stradali, ali na sreću, ovaj u Mađarboji je ostao i svojom lepotom svedoči o minulim vremenima."

Administrator mađarbojske parohije je podsetio da je pomenuti majstor uradio i prelepe ikone svetitelja Save, prvog srpskog arhiepiskopa, osnivača Srpske pravoslavne crkve, koje se nalaze u Mohaču i Sečuju.

Jerej Milan Erić je na kraju svog govora posebno istakao ulogu Cvete Vuković, istoričarke iz Sečuja, koja je svojim predlogom da trg ponese ime Ilije Dimitrijevića umnogome doprinela pozitivnom ishodu priče.

„Vrsna istoričarka nas je podsetila da se ove godine navršava 150 godina od oslikavanja ovog ikonostasa. Ujedno nam je skrenula pažnju da smo mi već šesta generacija koja posmatra ovaj ikonostas, koji je skroman, ali svojom lepotom deluje na našu dušu, na naše pravoslavno liturgijsko sobranje."

Na kraju svoje propovedi administrator mađarbojske parohije se zahvalio mesnoj srpskoj samoupravi što je inicirala da trg bude nazvan po slikaru i ikonopiscu, koji je krajem XIX veka oslikao ikonostas srpske pravoslavne crkve u Mađarboji.

Nakon jereja Milana Erića, prisutnima se obratio Igor Rus, potpredsednik Samouprave Srba u Mađarskoj, koji se u svom govoru, takođe, vratio u prošlost, ali je dotakao i sadašnjost. Takođe se osvrnuo i na ličnost i delo Ilije Dimitrijevića, kao i na prošlogodišnje manjinske izbore, kada je u Mađarboji ponovo formirana srpska samouprava, koju danas predvodi Vera Vuković Rot. Pred kraj svog obraćanja, potpredsednik zemaljske srpske samouprave je načelniku sela Balažu Busu uručio prigodni poklon, izdanje Srpskog instituta pri SSM, koje govori o arhitekturi srpskih pravoslavnih crkava u Mađarskoj, autora dr Zorana Vukosavljeva.

U ime mesne srpske samouprave, vidno poneta emocijama, prisutnima se obratila Jelica Kućančanin, najstariji srpski žitelj Mađarboje i član predstavničkog tela Srba u ovom malom baranjskom naselju:

„Hvala vam svima što ste došli da nas obiđete i vidite šta se ovde ostvarilo posle 206 godina. Naša crkva je toliko godina prošla i, eto, sada smo doživeli da se prisećamo čoveka koji nam je oslikao ikonostas. Hvala Bogu izabrana je srpska samouprava. Nažalost, nema nas mnogo, ali samo sloga Srbina spašava. Moja mama je govorila: „Voli bližnjeg svoga, kao samog sebe. A, ja tako držim! Hvala svima vama koji ste došli i na taj način pokazali poštovanje prema nama; ujedno ste videli šta je ovde ostvareno."

Nakon veoma emotivnog govora Jelice Kućančanin, usledio je kulturni program, u kojem su nastupali polaznici nedavno održanog Harmonikaškog tabora u Harkanju, koje je predvodio glavni organizator kampa, poznati harmonikaš Krunoslav Kića Agatić. Dok su Kića i njegovi učenici svirali, mnogobrojni gosti su od strane pojedinih meštana neprestano bili nuđeni rakijom i pogačama, a na novom trgu sela povedeno je i zajedničko kolo domaćina i gostiju.

Vesela atmosfera, preneta je potom i u mesni Dom kulture, gde je predstavljena srpska gastronomija, a upriličena je i srpska plesačnica. Za dobro raspoloženje gostiju pobrinuo se Orkestar „Poklade" iz Mohača.

Prigodna svečanost povodom imenovanja i osveštanja novog trga, koju je materijalno podržala Samouprava Srba u Mađarskoj, okončana je u večernjim satima. Mađarboju tako, sada krasi novi trg, posvećen Iliji Dimitrijeviću, a uskoro će otpočeti radovi na obnovi i adaptaciji zgrade bivše srpske veroispovedne škole. Ona će, nakon završetka izvođačkih poslova, poslužiti kao novi centar okupljanja, ne samo Srba, već i meštana drugih nacionalnosti i veroispovesti.

среда, 24. април 2024.
13° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво