Kukavičja pilad

Kraljevi nikad ne umiru. To je hteo da pokaže Labud Dragić u svom romanu "Kukavičja pilad", koji je već posle prvog izdanja ovenčan sa četiri književne nagrade – "Isidora Sekulić", "Momo Kapor", "Svetozar Ćorović" i "Pečat vremena".

Tragične i komične situacije smenjuju se u podeljenoj Crnoj Gori, odmah posle ujedinjenja 1918. godine. Glavni junak Labuda Dragića, odmetnik Mujo Bašović, s grupom komita organizovanoj u Italiji, planira da izazove nered i sruši zajedničku državu i na presto Crne Gore vrati kralja Nikolu. To nije bilo zbivanje, to je stanje ludila koje je trajalo desetak godina, što je gotovo polovina veka zajedničke države, kaže autor romana.

Metaforičnost je samo u nazivu romana, a let ispod kukavičjeg gnezda iz koga su se na raselinama zemlje rasula Kukavičja pilad - nije. Toliko je Dragić verno i autentično ispripovedao to stanje duha, kao da je celo delo autobiografsko.

Te društveno-istorijske i porodične prilike tog vremena, početak su pada, razrušavanja i budućih odnosa, i nose u sebi zapaljiv naboj koji se proteže do današnjih dana.

U razgovoru povodom romana u Studentskom kulturnom centru, Dragić kaže da se u to stanje duha, trajnog ludila, došlo navigacijom, navođenjem u busije iz kojih vire ljudske sudbine nauzete straha, koje postepeno gube oslonac i nađu se u vrtlogu unutrašnjih i spoljašnjih okolnosti.

Ta veza pojedinca i zavičaja, predaka i potomaka, kolektivnog i pojedinačnog, pronicanje u svirepi urođeni smisao podneblja koje naglo zaiskri Dragićevim stilom i jezikom, teško se može naći među savremenim srpskim piscima.

Na pitanje koliko je dugo pisao roman, kojim je sjajno, najsjanije oživeo istorijske događaje Crne Gore i duboke raspukline svesti lične i istorijske, Labud Dragić je odgovorio:

„Neke sam celine davno napisao i građu godinama prikupljao i slagao".

I tako je Dragić složio divnu priču o teškom vremenu:

„Sećam se kada sam bio dete, vodili su nas da posetimo partizansko groblje, ispred groblja se vijorila državna zastava. To je valjda jedino groblje na svetu obeleženo državnim znamenjem. Pitao sam se tada zašto su partizani sahranjivani na jednom, a oni koji to nisu, na drugom groblju?

Kasnije sam shvatio da je to zato što se moglo dogoditi da se istovremeno na jednom groblju sahranjuju i partizani i njihove žrtve, pa je moglo doći do sukoba i u poslednjem času boravka na zemlji, pred odlazak pod zemlju Crne Gore".

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

субота, 04. мај 2024.
19° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво