Nišvil, Nišvil

Četiri stotine volontera iz Srbije, regiona i dijaspore odazvalo se ovog leta pozivu Nišvilovog zvuka. U septembarskom izdanju časopisa "Ogledalo" iz Čikaga biće objavljena reportaža koja, uz festivalsku hroniku, svedoči o tome da su Nišvil volonteri postali simbol Niša. Tekst pretpremijerno prenosimo u celosti.

Tih toplih avgustovskih dana, Niš prodiše, osnaži, pokaže svoj potencijal, a Nišava uspori dok prolazi pokraj Tvrđave, da oslušne glatki zvuk džeza koji se iskrada kroz sve njene otvore. I kamenje drevnog utvrđenja oživi, propleše. Grad ukrasi mladost, polet, drugarstvo, svrha. Generacije za koje kažu da nemaju ideologiju odjednom demantuju sve pređašnje, tuđe govore. Nišvil, grad unutar grada, život kakav bi bio kada bi dane pretvorili u note. Čista improvizacija uvijena u sklad. Savršena nesavršenost.

Volonteri podeljeni u sektorske timove, male komune, na svakom koraku pozdravljaju muzičare, posetioce, Nišlije i prijatelje Niša. Sve je muzika. Preko dana njihove uniforme ukrašavaju grad. Možete ih videti svuda, širom centra, kod Meka i Kalče, a onda vas ne napušta misao da je Niš ipak živ, i dalje mlad i da ima nade. Jedna Ana (Anna Stauffer-Walters) je čak iz Pitsburga, Pensilvanija došla da bi bila deo volonterske sage rekordnih 400 mladih iz Srbije i sveta koji čine pogon najvećeg balkanskog džez festivala.

Ove godine, dvadeset prve po Nišvil kalendaru, performansima u čast Šabana Bajramovića na River stejdžu na amfiteatru Keja na Nišavi, 11. i 12. avgusta, bendovi iz Srbije, Bosne i Hercegovine i Turske najavili su četvorodnevni džezerski užitak koji je trajao sve do 16. dana osmog meseca. Festivalska uvertira bila je obojena u etno i džipsi tonove, uz teatarski dodatak u formi predstave Razdeljak beogradskog KPGT-a.

Na deset bina, Matine, Welcome, River, Earth/Sky, Open, Kristina, Movie, Youth, Jam Session i novom Midnight Jazzdance stejdžu nastupilo je oko 600 muzičara, džezera sa Balkana, ali i svetskih umetnika, na približno 90 koncerata. Među njima je bio i domaći saksofonista Jovan Maljoković, dobitnik ovogodišnje Nišvilove nagrade za životno delo, koji je pored Omladinske filharmonije Naissus zvanično otvorio festival. On je sa svojim bendom, fuzijom elemenata tradicionalnog džeza i etna, spojio ugođaj starih sa očekivanjima mlađih generacija. Prvo veče su obeležili i "bugarski Sinatra" Vasil Petrov i Big bend Blagoevgrad, koji je povodom veka od rođenja "stranca u noći" izveo nezaboravne evergrin hitove, kao i Karmen Souza, portugalska fado diva, koja je svojom energijom i pozitivnim vibracijama osvojila sve simpatije publike.

Zvezde druge večeri bili su Incognito, britanski acid jazz bend, te američki pijanista Monti Aleksander, a po treći put ove godine u Nišu nastupio je vrbasko-beogradski sastav Ničim izazvan. Kombinacija džeza sa modernom i popularnom muzikom prizvala je veliki broj posetilaca koji su ispunili festivalski prostor. Legendarni Duško Gojković je na trećoj večeri udružio svoj talenat sa džez virtuozom Milčom Levievim iz Bugarske, uz podršku Big benda Radio-televizije Srbije, a naročitu pažnju privukli su američki avangardisti Sun Ra Arkestra, holandski Jazz Connection iz reda najpopularnijih evropskih jive & swing bendova i reper Marčelo koji je uz pomoć Napet kvinteta predstavio sintezu džeza i hip-hopa.

Poslednje večeri, scenografiju Nišvila "obogatila" je kiša, prva nakon poslednjih devet festivalskih godina. Letnji pljusak je poput iskušenja istakao istinske ljubitelje džeza koji su mu uspešno odoleli. Dominirali su tango, etno i klasični džez, uz pratnju ritmičnih kapi. Veče je načeo novosadski džez trio Majamisty, a zatvorio niški bluz-džez-soul bend Jam Station. Između su briljirali Devon Youth Jazz Orchestra iz Velike Britanije, izvođenjem pesama aranžiranih za velike bendove, britanski tenor saksofonista sa američkom adresom Vejn Eskoferi koji je klasike džeza prezentovao na moderan način, argentinski Sotavento Big Band, za spoj tanga i džez tradicije, i Amira Medunjanin, Bojan Zulfikarpašić i Nenad Vasilić sa balkanskim melosom u ruhu džez standarda.

Kako se u džezu nikada ne uživa samo jednim čulom, festival je upotpunjen izložbama fotografija i stripova (Striporama fest), tribinama i promotivnim štandovima. Najviše pažnje privukle su izložbe fotografija Senke starog Niša Davorina Dinića na platou kod izgorelih ateljea u Tvrđavi i Carski rez - Nišvil, prvih 20 godina Dušana Mitića Cara u izložbenom prostoru Barutana, takođe u Tvrđavi.

Nišvil 2015 je završen, a novi se već uveliko priprema. U poluvremenu, doživite džez čitajući Hod po džezu, delo osnivača festivala Ivana Blagojevića, kompilaciju storija o rađanju i razvoju jedne ideje i života po zakonu muzike. Ni Tvrđava neće mirovati. Nakon Nišvila, među njenim zidinama odigrali su se Filmski susreti, jubilarni pedeseti. Tu su bili i Nišvil volonteri, jer džez nije samo zvuk, to je život kakav bi trebalo da bude.

Sledeće godine, budite i vi deo Nišvilovog volonterskog tima. Za dodatne informacije, posetite sajt nisville.com i/ili pišite na nisville@nisville.com.

Број коментара 0

Пошаљи коментар

Упутство

Коментари који садрже вређање, непристојан говор, непроверене оптужбе, расну и националну мржњу као и нетолеранцију било какве врсте неће бити објављени. Говор мржње је забрањен на овом порталу. Коментари се морају односити на тему чланка. Предност ће имати коментари граматички и правописно исправно написани. Коментаре писане великим словима нећемо објављивати. Задржавамо право избора и краћења коментара који ће бити објављени. Коментаре који се односе на уређивачку политику можете послати на адресу webdesk@rts.rs. Поља обележена звездицом обавезно попуните.

уторак, 23. април 2024.
12° C

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво