utorak, 24. mar 2009, 11:09 -> 11:14
Anketa o emisijama za decu i radio-školi
Odsek za studij programa, maj 1956.

U toku maja i juna 1956. godine Odsek za studij programa, u saradnji sa urednikom emisija za decu, sproveo je anketu među učenicima osnovnih škola (ukupno 18, od toga jedna u Beogradu a ostale u svim krajevima NR Srbije). Anketom je bilo obuhvaćeno 505 učenika, zatim 32 nastavnika i učitelja tih škola, kao i 96 roditelja jedne beogradske i jedne čačanske osmogodišnje škole.
Istraživanjem je dobijena slika o tome koliko su praćene pojedine emisije za decu, emisije Radio-škole, a istovremeno i mišljenja kako dece, tako i nastavnika i roditelja o kvalitetu emisija.
Od emisija za decu najviše su bile slušane „Veseli utorak" (75.6%), „Subotom u dva" (70.4%) i „Dobro jutro deco" (70.1%).
Radio programe kod svojih kuća slušalo je 61% dece. Polovina dece najčešće je pratilo radio popodne, a ujutru 36.2%.
Emisije Radio-škole imale su visoku praćenost. Najviše su bile slušane emisije iz istorije (85.5% ispitanih učenika), a zatim one iz geografije (63.7%).
Đaci do 10 godina starosti najradije su slušali emisije Veseli utorak i Subotom u dva. Oni su u rubriku predviđenu za primedbe, predloge i želje upisivali sledeće: da se produže sve emisije; emituju emisije o životu ptica i postanku čoveka; zatim posebna emisija o NOB-u i Drugom svetskom ratu; da se bar jednom mesečno prenosi predstava iz pozorišta Boško Buha; da se uvede emisija o Prvom i Drugom srpskom ustanku; žele više dečijih drama i šaljivih komada. Izvestan broj dece se interesovao i za život mališana u drugim zemljama, pa su predložili emisije o tome kako žive mali Eskimi, deca u Francuskoj, u Africi i Kini.
Anketirani đaci uzrasta od 10 do 12 godina dali su ove predloge: produžiti sve emisije; u emisijama iz prirodnih nauka uvesti priloge sa opisima raznih životinja i prirodnjačkim putovanjima po svetu; da se svakog ponedeljka čita iz knjige o Titu; uvedu emisije iz nemačkog jezika; da se u emisijama iz istorije o životu Grka i Rimljana čuje udaranje mačeva i koplja u prikazu borbi; tražili su više putopisa, o ljudima u drugim zemljama.
Nastavnici škola iz Sombora, Zemuna, Trepče i Valjeva tražili su da se u okviru Radio-škole uvedu emisije iz nemačkog jezika. U nekim školama nije postojao radio prijemnik, tako da su đaci pratili programe preko uličnih zvučnika ili su nastavnici od kuće donosili svoje radio aparate.
Nastavnici su, takođe, predložili: da se u emisiju Dobro jutro deco uvede i jutarnja gimnastika; da se povede više računa o uzrastu slušalaca prilikom kreiranja programa; trebalo bi stvoriti bolji kontakt sa nastavnicima i u tom cilju uvesti pravilo da se mesec dana unapred šalju štampane najave programa za decu; omogućiti da više dece učestvuje u emisijama; uvesti više folklora u emisijama iz geografije; produžiti emisije iz geografije i istorije itd.
Neki od nastavnika su smatrali: "da bi trebalo bolje muzički obraditi pojedine emisije; emisije Radio-škole su vrlo dobre i korisne, ali se ne posvećuje ista pažnja svim predmetima; ima malo priloga iz botanike;
Zajednički predlog nastavnika je da se uvede emisija koja bi se bavila ponašanjem i životom dece van škole, njihovim odnosom prema roditeljima, starijima, drugovima i sl.
Više od polovine anketiranih roditelja pratilo je dečije emisije na radio Beogradu, najčešće Dobro jutro deco. Većina roditelja je zadovoljna emisijama i smatra da su korisne.
Primedbe i želje roditelja u odnosu na dečiji program se delimično razlikuju od ostalih ispitanika. Predložili su, pre svega, emisije koje bi se bavile odnosom dece i roditelja, one sa temom o lepom ponašanju dece, više emisija koje razvijaju dečiju maštu, kao i one koje sugerišu šta deca treba da rade na letovanju. Tražili su da se najbolje emisije Radio-škole ponavljaju preko leta.
Emisije Radio Beograda zauzele su značajno mesto u svakodnevnom životu učenika, dok su se kod roditelja visoko pozicionirale svojim autoritetom.
