Širom zatvorenih očiju - Samo srcem se dobro vidi

Patrijarh Pavle, četrdeset četvrti patrijarh na tronu Svetog Save, preminuo je 15. novembra 2009. godine. Prema njemu će se poslednja decenija 20-tog veka i prva u trećem milenijumu pamtiti u Srbiji, pored ostalog, i kao decenija njegovog duhovnog prisustva.

Njegovo puno ime i titula glasili su Njegova svetost arhiepiskop pećki, mitropolit beogradsko-karlovački i patrijarh srpski gospodin Pavle.
Verovali ili ne, nekada davno u istoj klupi u gimnaziji u Tuzli sedeli su Meša Selimović i patrijarh Pavle.
Jednom prilikom kada je završio sa jelom, uzeo je salvetu ispred sebe na kojoj je bilo nekoliko mrvica. Tiho je pokupio svaku mrvu i pojeo. Prisutni su šokirano upitali šta to radi, a on im je odogovorio: "Ne znate vi, deco moja, šta znači glad i koliko je dece širom sveta gladno, a mi bacamo hleb pored stola i u kontejnere. Nekima one predstavljaju život i nadu, a mi ih se tako lako odričemo. Setite se svaki put gladne dece širom Afrike i sveta kada vidite mrvice pored stola."
Umeo je da bude i strog. Uoči jednog obeda, za trpezom su svi izgovarali molitvu. Jedan monah je ćutao. Patrijarh ga upita zašto ćuti, zašto se ne moli sa ostalima, a monah je odgovorio da se moli u sebi. Patrijarh mu je na to dodao da onda treba i da jede u sebi.
Čuvajte i neprijatelje svoje i molite se za njih jer ne znaju šta rade.
Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi.
Pozvani smo da činimo saglasno svome zvanju, onoliko koliko možemo i koliko nam je Bog dao. Ni manje, ni više, a ono što mi ne uspemo da učinimo, to ostaje da učini Gospodin i nadopuni naše nedostatke.
Čovek ne može birati vreme u kojem će se roditi i živeti. Od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu: da li kao čovek ili kao nečovek, bez obzira na to u kojem narodu i od kojih roditelja.
Da je i svima nama, kao ljudima i hršćanima, jasno načelo da "zlo dobra donijeti neće", da je "krv ljudska hrana naopaka", stvari bi išle srećnije.
Kad se čovek rodi, celi svet se raduje, a samo on plače. Treba živjeti tako da, kad umre, celi svet plače, a samo on se raduje.
Nama je bolje da nestanemo kao ljudi, nego da opstanemo, biološki da preživimo kao zločinci i neljudi.
Naša je obaveza da pomažemo bližnjem u nevolji, ali ne čineći pri tom nikakvo nasilje, jer svako je slobodan da izabere da li će da krene putem spasenja.
Smirenost je dakle, braćo i sestre, majka sviju evanđelskih vrlina, jer se Bog gordima protivi, a smirenim daje blagoslov.
Prava vernost je ona koja je razumna, evanđelska, kao ova koju je pokazao Spasitelj.
Mrtav je pred Njim onaj koji je grešnik, koji se ne kaje i koji u Njega ne veruje.
Kada je sujeta prisutna onda dolazi do gordosti, svađe. Nije nesreća što mi imamo suprotna gledišta, jer se stvar mora sagledati sa više strana.
"Kada bi se svi držali ljubavi, ova zemlja bi bila raj. Ali kad bi se svi držali bar onog što je malo manje od ljubavi - jer, ljubav je veza savršenstva - kada bi se makar držali principa ''što želite sebi, to činite drugima; što ne želite sebi, to ne činite drugima", onda bi zemlja, ako ne bi postala baš raj, bila blizu raja".
Bog nas je stvorio ljudima i traži od nas da to i budemo. Nema takvih vremena u kojima to ne bi mogli biti i ne bi bili dužni da to budemo.
Čovek je, pored uma, obdaren i srcem, osećanjem i voljom kao snagom koja može da ostvari ono što um i srce nađu da treba. A osim toga, obdaren je još i slobodom. Čovek može onako kako Bog hoće a može i suprotno. Jer, što kaže naš filozof Koža Knežević, ''čovek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se postidi". Vidite koliki je to ogroman razmak! Gde ćemo se naći, zavisi od nas.
Vreme je jedno trajanje koje ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Ali prošlosti kao vremena nema. Ima ostataka od prošlosti. Budućnosti takođe nema, ona će biti. A šta ima? Ima samo sadašnjost. Ta kategorija vremena ne odnosi se na Boga. Na Njega se odnosi večnost. A večnost je stalna sadašnjost. Nema ni prošlosti ni budućnosti.

TEME: Riblja čorba, Vatra; PANTA REI ''Sve teče, sve se kreće."; Zavičaj, Glupost, Mera, Radoznalost; Kinezi su pre 40 vekova strane na kompasu obeležavali životinjama; Da li znate da su ove poslovice, izreke i zagonetke ponikle u Pirotskom kraju? ''Najteška je prazna vreća." ''Pet sestre se gone, ni jedna drugu ne stiza." (Igle za pletenje)

„Ako vam "ne ide", ako vam se ne ostvaruje očekivano, ako se ne osećate baš najbolje u sopstvenoj koži, ako pružate manje nego što biste mogli i postižete manje nego što zaslužujete, ako ne možete da rešite razne sudbinske čvorove... - POJAČAJTE MOLITVU!
I videćete rezultate, veoma brzo. U rasponu od brze pomoći do pravog pravcatog čuda: od rešenja do spasenja.
Jednostavan savet. Leči i pomaže, razrešava i isceljuje."
(Dragoslav Bokan)

Ne znam da li Vam se dogodilo da dosanjate san koji ste snivali.
Ukoliko jeste, onda veoma dobro znate šta Vam se dogodilo.

Sanjajte! UZ BEOGRAD 202!

„Samo srcem se dobro vidi!" (Egziperi)

Slušajte nas na FM 104,0 Megaherca i preko Interneta.

Link za slušanje našeg Radija: http://tinyurl.com/Beograd202
Pronađite nas i na Tviteru: https://twitter.com/beograd202

Kontakt:
++381 11 3249 202
SMS: 064 0202 200
Mejl: program202@gmail.com

Izbor muzike i produkcija : NENA OGNjENOVIĆ TRKULjA.

Autor, domaćin i voditelj: Luka Mijatović .

„Čovek mora da ume da vidi svet."

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво