Hipokratija

Šta je dečja međuseksualnost i kako se leči

Gost emisije je profesor Medicinskog fakulteta dr Zoran Krstić, specijalista dečje hirurgije i dečje urologije, bivši direktor Univerzitetske dečje klinike, do skora profesor Medicinskog fakulteta Beogradskog univerziteta - sada rukovodi dečjom urologijom u Bolnici Medigroup u Beogradu.

Međuseksualne osobe rođene su s nekim biloškim i anatomskim odlikama polnih organa, koje već po rođenju onemogućavaju doktorima precizno određivanje njihove polnosti u smislu „muško" ili „žensko". U suštini, međuseksualnost nije bolest, već prirodni varijetet i to mnogo češči nego što mislimo. Teško je znati koliko ljudi je međuseksualno. Da bi se odgovorilo na pitanje „koliko je česta međuseksualnost" prvo bi se doktori morali složiti šta to striktno „muško", a šta u striktno „žensko". Koliko je potrebno da penis bude mali i kratak pre nego što ga uvrstimo u nešto međuseksualno, a ne „muško"? Ako ginekologe iz velikih medicinskih centara zapitamo koliko često se deca rađaju sa atipičnim genitalijama zbog kojih se pozivaju specijalisti - urolozi da bi im odredili polnost, onda dolazimo do broja od 1 na 1500 do 1 na 2000 novorođenih. Međutim, mnogo više ljudi se rađa sa suptilnim varijacijama seksualne antomije, od kojih se većina ispoljava znatno kasnije u životu. Neke međuseksualne osobe imaju i muške i ženske genitalije kao i unutrašnje polne organe, poput onih sa dva jajnika a pored njih i sa tkivom testisa u različitim količinama. Mnoge međuseksualne osobe imaju neuobičajenu kombinaciju polnih hromozoma, tj. XXY, što se razlikuje od kombinacije XY tipične za muškarce i XX tipične za žene (hromozom Y je muški a X ženski). Neki ljudi su rođeni s polnim organima koji izgledaju kao potpuno muški ili potpuno ženski, ali njihovi unutrašnji organi i hormoni koji se luče tokom puberteta i kasnije, ne odgovaraju spoljašnim organima koji zbog toga ostaju nefunkcionalni. Kada je neka osoba rođena sa genitalijama, delom muškim, a delom ženskim, njena međuseksualnost se identifikuje odmah po rođenju. Međjutim, kada su spoljni polni organi po rođenju očigledno muški ili pak ženski, niko ne može zasigurno znati da li su njihovi vlasnici međuseksualni, sve dok kasnije ne uđu u pubertet. Neko može proživeti ceo život, a da ne sazna da je međuseksualan. Nekada, kada bi beba po ozgledu genitalija bila očigledno međuseksualna, lekari i roditelji odlučivali bi kome polu pripada beba i ona bi tako bila registrovana i kasnije odgajana. Danas se sve više smatra, kaže profesor dr Zoran Krstić, da medicinske intervencije, u smislu korekcije pola deteta, doduše ne sve, treba odložiti sve dok međuseksulana osoba ne sazri dovoljno da bi odlučila kome bi se polu priklonila i da li bi ili ne bi prihvatila hiruršku korekciju i kasniju hormonsku terapiju.

O međuseksualnim stanjima, ranije nazivanim oboljenjima seksualne diferencijacije, na primer o afaliji, tj.urođenim nedostatkom penisa, o mikropenisu i njegovom tretmanu, o gigantskom klitorisu (klitorisnom megalijom), hirurškom tretmanu hipospadije, kao i o mnogočemu drugom, jako zanimljivom za slušanje, u Hipokratiji će govoriti naš uvaženi i dragi gost dr Zoran Krstić.

Emisiju priprema i vodi Momčilo B. Đorđević.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво