Hipokratija

Veština izmišljanja novih bolesti

Gost današnje Hipokratije je neuropsihijatar doktor Nikola Ilanković, dugogodišnji profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Beogradu.

Nesporna je činjenica o nerazmrsivoj upletenosti medicine u ekonomske, političke i socijalne procese, jer uspešan čovek je, pre svega, zdrav čovek, a sve ostalo može biti relativno. 

Ne treba misliti da su bolesti i lekovi izuzeti iz modnih trendova i da ne podležu zakonima tržišta. Kao što se u svetskim modnim centrima menjaju neke pojedinosti na odeći i obući, a potom putem velikih revija lansiraju kao nova moda, tako se odnekud pojavljuju i nove bolesti i, razume se, novi i poprilično skupi lekovi za njihovo lečenje.
Svetska farmaceutska industrija je najprofitabilnija u berzanskom sektoru. Suprotno idiličnoj slici o farmaceutima i istraživačima u belim mantilima, koji u laboratorijama danonoćno rade na sintetizovanju novih lekova, farma-industrija potroši dva puta više na marketing, lobiranje i finansiranje raznih "udruženja pacijenata", nego na razvoj i istraživanje. Na marketing i "edukaciju lekara i pacijenta" farmaceutska industrija troši milijarde dolara, tako da nikoga ne bi morale čuditi moćno orkestrirane kampanje u kojima učestvuju "udrženja pacijenata" i neka od poznatih imena iz medicinske nauke i prakse, koja, onako, uzgred, predočavaju javnosti šta se to novo i efikasno pojavilo na tržištu. Sponzorisane, tj izmišljene bolesti lansiraju se iz „big farme“, industrijskog sektora koji na razne oblike marketinga "svake godine troši ogroman novac. Zbog takve situacije, u poslednjh deset godina na velikom broju medicinskih fakulteta širom sveta predaje se novi predmet pod nazivom medicina zasnovana na dokazima (Evidence based medicine), čime je ozvaničena i institucionalizovana akademska borba protiv sve očiglednijeg i bezobzirnijeg marketinga velikih farmaceutskih kuća sa obe strane Atlantika, koje finansirajući nauku, u istoj meri na nju i utuču.
Farmaceutske korporacije uspele su preko svojih odbora i komisija u kojima sede i neki ugledni ljudi iz vrhova medicine i vlasti, da u praksu uvedu lečenje nekih „bolesti“, koje su srednje i starije generacije lekara posmatrale kao kulturološke ili socijalne poremećaje sa simptomima nedovoljne adaptacije na date situacije. Za medije, lekovi su vrlo zahvalna i neiscrpna tema, privlačna a za najširi krug čitalaca i gledalaca. Lekovi održavaju ugled medicinske profesije u društvu, dok su za farmaceutsku industriju i direktni izvor profita, te ona preko marketinga radi sve da bi se potrošnja lekova dalje povećavala i cene bile što veće.
U nemoći da nađe lek za svaku bolest – pill for every ill, farmaceutska industrija je našla saborca u medicini koja neumorno proizvodi nove dijagnoze, nove faktore rizika i snižava postojeće granične vrednosti, kako bi gigantska farmaceutska industrija dobila novu bolest i za nju novi lek– Iiill for every pill.
Broj  depresivnih bolesnika povećan je dva puta u poslednjih dvadeset  godina, autistične dece  trideset puta, a hiperaktivne dece oko  deset puta. Kad su u pitanju odrasli, duboka tuga i stidljivost postali su psihijatrijski poremećaji. Novi aspekti medikalizacije nastali su na početku 21. veka sa snižavanjem graničnih, tj. vrednosti pojedinih laboratorijskih nalaza. Ako bi se dosledno sledile preporuke raznih profesionalnih udruženja, to bi značilo uključivanje zdravih osoba u redove bolesnih. Povišeni krvni pritisak koji nikada nije bio bolest već simptom nečeg drugog, redefinisan je i  proizveden je u bolest. Očigledni su primeri snižavanja graničnih vrednosti za hipertenziju, hiperlipidemiju i gojaznost. Usvajanjem, inače, korisne  preporuke o obaveznom sniženju krvnog pritiska, bez obzira na doba života, sa 160/100 mm Hg na 140/90, broj „bolesnika“ je povećan za 35%, a daljim sniženjem na 120/80 mmHg  što je sadašnja preporuka, broj hipertoničara je povećan za novih 50%, što je ukupno 85% novih potrošača lekova. Sniženjem indeksa telesne visine i mase povećan je broj gojaznih za 30% i tako dalje, jer sličnih primera je mnogo.
Šta tek reći o opstipaciji, poremećaju pažnje i učenja, spavanju, erektilnoj disfunkciji i mnogo čemu drugom što sada ima rang bolesti, a oduvek je smatarano neprilikom.

Emisiju priprema i vodi prof. dr Momčilo B. Đorđević.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво