Kod dva bela goluba

Pod sloganom ''Dijalog među civilizacijama posredstvom poezije'' Unesko je 1999. godine proglasio 21. mart Svetskim danom poezije. Svake godine različitim manifestacijama prvog dana proleća čitav svet pronosi poruku i želju Uneska da se podstiče i promoviše čitanje, pisanje, objavljivanje i učenje poezije. Povodom Svetskog dana poezije u večerašnjoj emisiji čućemo priču o pesniku Stevanu Lukoviću.

Stevan Luković je rođen 1878. a svet je napustio 1902. godine, u svojoj dvadeset petoj godini. Za života nije stigao ni da objavi knjigu. Grupa njegovih prijatelja i saradnika, na čelu sa Jovanom Skerlićem, objavila je 1903. zbirku sačinjenu od 29 pesama ovog rano preminulog pesnika.

U svojoj ''Istoriji srpske književnosti'' Jovan Skerlić je o Stevanu Lukoviću zapisao: „Te malobrojne, još nedovršene, pesme pokazuju veliki i originalan pesnički talenat. Pesnička priroda u najboljem smislu reči, fina duša i otmen duh, Luković je i formom i sadržinom donosio nešto novo u srpsku poeziju. On je pesnik '''čeznuća i snova'', neodređene tuge i diskretne melanholije, nečega neodređenog, sanovnog, suptilnih stanja svesti. Njegov elegičan i liričan stih je muzikalan i u nekoliko pesama postignuti su veliki muzički efekti. Nekoliko njegovih pesama simboličkih i muzikalnih idu u najoriginalnije i najbolje stvari moderne srpske poezije."

Među ove simboličke i muzikalne pesme svakako spadaju: ''Jesenja kišna pesma'', ''U pozni čas dana'', ''Noćne arije'', ''Za dušinim letom'' i još neke pesme. Kvalitet Lukovićevih stihova učinio je da je ''Jesenju kišnu pesmu'' Zoran Mišić uvrsti u svoju čuvenu Antologiju srpskog pesništva. Za samog pesnika Mišić je ustvrdio: ''Stevan Luković je najmuzikalniji pesnik našeg simbolizma. Njegove najbolje pesme pune su tajanstva i tragičnih slutnji.''

Autor emisije: Vojislav Karanović    

Код два бела голуба

Autor:
Војислав Карановић

Од свог почетка, 1968. године, па до данас емисија Код два бела голуба прича приче о старом Београду, његовим житељима, појавама и догађајима, али и приче о прошлости осталих места Србије, и о свему ономе што представља живо језгро наше традиције. [ детаљније ]

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво