недеља, 02. дец 2018, 09:05
Kojekuda
Sokobanja. Varoš ugnežđena između moćnih planina Rtnja i Ozrena, na oko 400 metara nadmorske visine. Cela zelena, od gustih šuma, i cela mirisna, od lekovitih trava. Zažuborena mnogim potocima, rečicama i jednom, glavnom rekom, iako joj je ime u deminutivu – Moravica. A duboko, u tim zelenim grudima, tihuju, pa onda na lice zemlje izlaze, šest izvora termalnih voda, različite toplote i jedan, hladne, mineralne. To je blago ovog kraja koje raduje i oči i dušu. I tu je početak priče o zdravlju ili lečenju, po čemu je Sokobanja poznata nadaleko i od davnina...
Baš kao i njena Specijalna bolnica, nastala još u prvoj polovini 19. veka, tada jednostavno zvana i znana kao „špitalj". Zasluga je to knjaza Miloša, iako je on samo nastavio i unapredio ono što su pre njega u Sokobanji radili Turci, koji su hamam, pak, pogigli na izvoru lekovite vode, na identičnom mestu gde i Rimljani, mnogo pre njih, svoje terme...
Priča o Specijalnoj bolnici, koja sledi, samo je potvrda da se, kako pre hiljadu godina, tako i danas, tamo ide zbog zdravlja i odmora. A pošto, uz vrsne lekare i ostale stručnjake, u Sokobanji leče i vazduh, i voda, i zemlja, neka Vam ne bude čudno što ćete čuti da oni mnogim bolestima tepaju, pa ih zovu „boljkice".
To su čule i zabeležile Mirjana Nikić i Elizabeta Arsenović.
Коментари