Srpski na srpskom

Predavajući izveštaj o radu za prošli mesec, gleda na sat. Tek je jedan. Zagušljivo je u kancelariji, iako se odavno ne puši. Nije do vazduha. Ide u hodnik, pa do kafe-kuvarice da naruči čaj. Poznavajući njenu naviku da priča i odugovlači s kuvanjem, odlazi da opere ruke. Koliko je to minuta? Ni deset. Malo. Još sat i pedeset minuta. Koliko je to pranja ruku? Vraća se u kancelariju s šoljom čaja i seda za kompjuter. Ispovedavajući se, kolege pričaju o deci, kući i cenama. Nekad iskidano skakajući s teme na temu ili čak plakajući.

Svako ima neki primer. U tome nikad ne učestvuje, jer svoje primere nema. Njihovih mu je preko glave. Neće da živi tuđe živote. Dodavajući minute, vidi da ih je prošlo svega petnaest. A vreme na poslu ceni samo po proticanju. Priseća se stare izreke da voda u džezvi sporije provri ako u nju stalno gledaš. Priznavajući njenu valjanost, skida sat s ruke i čeka kraj radnog vremena.

Dramski umetnik - Feđa Stojanović

Urednik i voditelj: Mirjana Blažić

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво