Srpski na srpskom

Moji prijatelji, Jovanovići, Ana i Zoran, nisu mogli da imaju decu. Godinama su pokušavali da usvoje dete i obogate svoju malu porodičnu zajednicu. Posle duge borbe, želja im se ostvarila i usvojili su trogodišnjeg dečaka Andriju. Jedva su čekali Novu godinu da mu pripreme radostan događaj.

Ana mi se pohvalila: ''U kuću su donešeni pokloni. Stavljeni su ispod jelke, koja je unešena kroz prozor, jer nije mogla da bude pronešena kroz vrata. Divno smo je okitili. Jedva čekamo da obradujemo Andriju''. Pomislila sam kako je sve dobro dok još ima ovako plemenitih ljudi. Ukrasile smo kuću, a naročito sobu malog Andrije. Ana je bila naročito uzbuđena. Radovala sam se sa njom, ali, kada sam krenula kući, nisam mogla da se oslobodim misli o greškama koje je napravila pričajući mi o svojim planovima....

Autor teksta: Tara Đukić, student (Srpski jeziki književnost, Filološki fakultet, Beograd)

Dramska umetnica: Jadranka Selec

Urednik: Mirjana Blažić

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво