недеља, 26. јун 2016, 09:05
Kojekuda
U severozapadnom delu prostranih bačkih ravnica, na levoj obali Dunava, smestio se Apatin, jedan od najlepših gradova Vojvodine. Povoljan geografski položaj, blizina reke i prirodna bogatstva ovog kraja, plodno zemljište, šume, obilje ribe po ritovima i rukavcima i divljač u šumama, privlačili su ljude da se tu naseljavaju još od praistorijskih vremena.
Ukupna dužina apatinske deonice Dunava, plave evropske magistrale iznosi 42 kilometra, a karakterišu je, između ostalog, i brojni jako razvijeni meandri i aktivni i napušteni. Regulacijom Dunava i podizanjem čitavog sistema odbrambenih zemljanih nasipa, oni su odvojeni od glavnog rečnog toka pa su stvorene mrtvaje. Reka i rukavci prebogati su raznovrsnim vrstama riba, a tu su i poznata lovišta, staništa čuvenog podunavskog jelena i druge divljači.
Netaknuta priroda prašumskog izgleda, stoletna autohtona šuma, bare i močvare, bogatstvo flore i faune karakterisitke su prirode ovog dela Vojvodine. Dvesta osamdeset vrsta ptica, od kojih neke veoma retke, kao što je orao belorepan, crna roda, kormorani, kao i autohtone šume crne topole, brestova, crnog gloga i hrasta, staništa više vrsta orhideja, lokvanja i drugih biljaka, dovoljno govore o tome.
Grad čuva mnoga svedočanstva o prelepim starim i novim zdanjima, o ljudima, koji su njime prošli kroz istoriju i tako prepleli svoje sudbinu u jednu veliku priču... priču koju vrlo detaljno pamti i poznaje Jovan Lakatoš, hroničar, ljubitelj prirode, ornitolotlog, turistički vodič, sa toliko interesovanja i zanimanja koje nije lako sažeti u jednu Kojekuda priču, koju su i ovog puta zabeležile Elizabeta Arsenović i Mirjana Nikić
Radio Beograd 1, 08.05
Коментари