Hronika Trećeg programa

Emitovaćemo osvrt Ljiljane Ćinkul na umetnički projekat Stevana Kojića „Samoodrživi sistem apsurda” i tekst Vladislave Gordić Petković „Lomna ratnica pred zatrovanim bunarom”, napisan povodom romana Tanje Stupar Trifunović „Otkako sam kupila labuda”.

U zgradi „Konkordija" Gradskog muzeja u Vršcu 13. septembra je otvorena izložba Stevana Kojića Samoodrživi sistem apsurda. Po rečima Ljiljane Ćinul, Stevan Kojić svoja interdisciplinarna istraživanja najčešće realizuje kroz hibridne instalacije, digitalne animacije i fotografiju baveći se temama ekologije, genetike i veštačke inteligencije. Samoodrživi sistem apsurda je eksperimentalna prostorna instalacija, sastavljena iz više međusobno povezanih autonomno-interaktivnih segmenata prirodnih i tehnoloških elemenata (biljke, senzori, kamere, kompjuteri, neuronske mreže, motori, aktuatori, bicikl, lampe i delikatno ljubičasto svetlo), od kojih svaki poseduje sopstveni sistem odnosa i unutrašnju logiku, kao i međusobnu povezanost putem različitih komunikacijskih sredstava. Ovim svojim projektom, na kojem je radio više godina, umetnik nastavlja istraživanje prostora ljudske egzistencije i produbljuje vlastita interesovanja za relacije između umetnosti, društva, nauke i tehnologije.

* * *

Nedavno je izdavačka kuća Arhipelag iz Beograda objavila roman Tanje Stupar Trifunović Otkako sam kupila labuda". Kako komentariše Vladislava Gordić Petković, primarna tema ovog romana nije mir intime, već bitka stvaranja; ispovedanje kojem prisustvujemo u romanu Otkako sam kupila labuda nije rekonstrukcija (jer roman nije realistički), niti je forenzika (jer roman nije žanrovski), a nije ni spekulativan čin (jer roman nije psihološki) - ono je materijal od kojeg se zida sećanje. Prethodni roman Tanje Stupar Trifunović, Satovi u majčinoj sobi, bio je o enigmi majčinstva, a odnos majke i kćeri predstavljen je kao prva životna lekcija o ljubavi koja se savladava tek poslednja. I u taj odnos žene investiraju strast: a strast dve žene, kako se pokazuje u romanu Otkako sam kupila labuda, jednako je prostor prisnosti i prostor opasnosti. Roman Satovi u majčinoj sobi mogao je da se čita kao dnevnik depresije, nespaljen nakon borbe protiv patrijarhalnog kodeksa i svakog drugog remetitelja individualne slobode. No, taj je roman tek načeo ambivalencije žensko-ženskih odnosa, tako što je ukazao na distancu i otuđenje koje stvara prolaženje kroz identične muke sazrevanja među ženama, dok roman Otkako sam kupila labuda čini hrabar korak napred u otkrivanju nenasleđenih sličnosti.

Čitala Dušica Mijatović.
Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво