Razum i osećajnost – Koncerti za violončelo Žan-Luja Dipora

Dela koja ćete slušati u emisiji predstavljaju neke od prvih koncerata za violončelo u Francuskoj, iz pera umetnika koga savremena publika tek počinje da otkriva.

Žan-Luj Dipor, poznat i kao i Dipor mlađi, kako bi se razlikovao od starijeg brata Žan-Pjera, bio je violončelista, pedagog kompozitor aktivan u Parizu tokom druge polovine 18. i prve dve decenije 19. veka. Violončelu je počeo da ga podučava stariji brat, i sam izvrstan violončelista, koji je prepoznao talenat Žan-Luja i koji mu je omogućio da karijeru nastavi u Parizu, dok je on prešao na dvor Fridriha Velikog u Berlinu. Vremenom, Žan-Luj Dipor je u francuskoj prestonici u zasenak bacio svog brata, nastupajući u najprestižnijim salonima, uključujući i privatne koncerte Marije-Antoanete i uživajući podršku aristokratskih krugova. Između ostalog, zahvaljujući Princu de Giemeneu, njegovom meceni, Dipor je uspeo da kupi Stradivarijusov instrument, koji danas nosi njegovo ime i koji je u XX veku svirao Mstislav Rostropovič.

Kako se približavala revolucionarna 1789. godina, Dipor je shvatio da će bliskost sa najvišim aristokratskim krugovima uskoro predstavljati najveću opasnost, te je odlučio da napusti Francusku, pridružujući se bratu na pruskom dvoru. Tu je ostvario kontakte sa brojnim nemačkim kompozitorima, uključujući i Betovena, te se posvetio radu na teorijskim radovima posvećenim sviranju violončela, na kojima nije imao vremena da radi tokom boravka u Parizu. Međutim, ratni vihor koji je zahvatio Evropu tokom Napoleonovih osvajanja, ostavio je traga i na kulturnom životu Pruske prestonice, a koliko su sve pore života bile prožete nesigurnošću na težak način je iskusio sam Dipor, čija je supruga poginula kada ju je pogodio zalutali metak tokom parade Napoleonovih trupa 1806. godine. Nakon tog događaja, Dipor se vratio u Pariz, gde je dočekan raširenih ruku, uključujući se u aktivnosti na Napoleonovom dvoru. Ali njegova slava je bila na zalasku i nikada nije povratio poziciju koju je zauzimao pre Revolucije. Umro je 1819. godine u relativnom siromaštvu.

Koncerti za violončelo Žan-Luja Dipora prvi put su u Parizu izvedeni na Duhovnim koncertima, pre njegovog odlaska u Prusku. Na osnovu svedočanstava, pretpostavlja se da je prvi koncert sasvim sigurno nasto u Parizu, dok su koncerti broj 4 i broj 5 iz njegovog „berlinskog" perioda. Svi koncerti poseduju trostavačnu strukturu, sa pažljivo osmišljenim prvim, veoma kratkim laganim, i najvirtuoznijim završnim rondom. Brze skale, arpeđa u teracama, sekstama i otkavama, te i skokovi iz niskog u visoki registar svedoče o veoma raznovrsnoj i zahtevnoj tehnici koju su izvođači, tako rano u razvoju ovog instrumenta, već morali da poseduju kako bi interpretirali Diporove partiture.

Urednica emisije: Ivana Neimarević.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво