Stvaralaštvo Jozefa Elsnera

U sedmoj, poslednjoj emisiji ciklusa koji priređujemo povodom 250 godina od rođenja Jozefa Elsnera slušaćete instrumentalna dela ovog kompozitora i njegovih savremenika, Franćišeka Lesela i Ferdinanda Risa.

Na početku večerašnje emisije čućete Elsnerov četvorostavačni Septet u De-duru za klavir, flautu, klarinet, violinu, violu, violončelo i kontrabas. Komponovan 1830. godine, ovaj septet, sačuvan samo u rukopisu, predstavlja Elsnerovo poslednje značajno ostvarenje instrumentalnog žanra. Kamerna ostvarenja prvih decenija 19. veka koja su obuhvatala veći broj instrumenata, uključujući klavir i kontrabas, po pravilu su reflektovala razvoj simfonijskog žanra. Pored toga, Elsnerov septet specifičan je po tome što kompozitor koristi deonice duvačkih instrumenata - flaute i klarineta - da podvuče upotrebu poljskog folklornog materijala u svojoj partituri.

Franćišek Lesel, rođen 1780. godine, bio je vodeći poljski kompozitor-pijanista ranog 19. veka. Početak svoje karijere, od 1799. do 1809. godine, proveo je u Beču, gde je bio učenik i štićenik Jozefa Hajdna. U Leselovom kompozicionom idiomu uticaj Hajdna je očevidan, a kao posebno zanimljiva paralela izdvaja se način na koji su dvojica kompozitora koristila polifoniju u instrumentalnim delima. Nakon Hajdnove smrti, vratio se u rodnu Poljsku gde je, do ranih dvadesetih godina 19. veka, aktivno učestvovao u muzičkom životu Varšave. Kao i u slučaju Elsnera, Lesel je često koristio materijal poljskog muzičkog folklora, uključujući ritmičke obrasce poljskih plesova i melodiku narodnih pesama. Čućete Leselovu Fantaziju u e-molu, opus 13, koja je štampana u Lajpcigu 1813. godine, u tumačenju pijaniste Marćina Lukaševskog.

Početkom 19. veka ritmički obrasci poljskih plesova, koje su redovno koristili kompozitori poput Elsnera i Lesela, postali su popularni i u opusima kompozitora van Poljske, pre svega kao jedan od načina osmišljavanja finalnih stavova instrumentalnih ciklusa, po pravilu u formi ronda. Čućete trostavačnu Sonatu za violinu u Be-duru, opus 16 broj 2, nemačkog kompozitora Ferdinanda Risa, napisanu u Bonu 1806. godine. Sonata se završava polonezom u formi koja kombinuje elemente sonatnog oblika i ronda i koju su kritičari tog vremena posebno pohvalili kao uspelu.

Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво