Muzika Napoleonovog Pariza

U drugoj emisiji ciklusa o muzici koja je obeležila Napoleonovu vladavinu, a koji priređujemo povodom 250 godina od rođenja ovog francuskog vladara, vojskovođe i državnika, slušaćete ostvarenja Fransoa-Žozefa Goseka i Rodolfa Krojcera.

Fransoa-Žozef Gosek bio je jedna od centralnih ličnosti u muzičkom životu Pariza u drugoj polovini 18. veka: rukovodio je Duhovnim koncertima i imao zapaženo mesto u pariskoj Operi, bio je među ključnim podržavaocima Kristofa Vilibalda Gluka, i sam je komponovao niz opera i baleta i bio je vodeći pariski autor simfonija. U prvoj deceniji revolucije, Gosek je bio 'na braniku' novih muzičkih formi koje su bile namenjene veličanju revolucionarih promena i uspeha Francuske republike, izvođenim na svetkovinama koje su se najčešće održavale na otvorenom. Međutim, dolazak Napoleona na čelo Francuske republike, a zatim i Francuskog carstva, označio je kraj Gosekove uspešne karijere: s jedne strane je vojnim prevratom kojim je Napoleon preuzeo vlast postao politički nepodoban, a, s druge strane, njegov kompozitorski idiom se i sam po sebi nije uklapao u Napoleonov muzički ukus, usmeren pre svega ka italijanskim autorima. Do kraja života, Gosek se posvetio pedagoškom radu i komponovao je još samo dva značajna opusa: Simfoniju u 17 deonica i Poslednju misu za žive.

Iako Napoleon nije direktno finansijski podržavao produkciju instrumentalne muzike u Parizu, jedan od stubova njegove kulturne politke u muzici bila je stalna i bezuslovna podrška pariskom Konzervatorijumu kao mestu gde su se obrazovale nove generacije francuskh muzičara. Kriza u prvim godinama 19. veka dovela je do pada ukupnog broja profesora, ali su nakon toga, u vreme konzulata i carstva, finansije Konzervatorijuma postale stabilne. Počev od 1803. uvedena je „Pri de Rom", odnosno Rimska nagrada, koja je najboljim studentima kompozicije omogućavala boravak u Italiji, 1806. otvoren je dom za studente, a 1811. godine Konzervatorijum je dobio i sopstvenu koncertnu dvoranu. Među vodećim profesorima Konzervatorijuma u vreme Napoleonove vlasti bio je violinista i kompozitor Rodolf Krojcer. Iako je bio jedan od kompozitora koji su 1814. godine postavili patriotsku pro-napoleonsku operu-pastiš Barjak na scenu pariske Opere, samo dva meseca pre imperatorove abdikcije, Krojceru je bilo omogućeno da ostane na mestu profesora Konzervatorijuma i u periodu Restauracije dinastije Burbona.

Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić

Коментари

Re: Poreklo
Чије гене носе народи у региону
Imam novcic od 1 centa dole je vrednost ponudjena 6000 dinara
Ако пронађете ову новчаницу одмах идите код нумизматичара
Imam mali novcic 1 cent
Ако пронађете ову новчаницу одмах идите код нумизматичара
Косовски вез
Нематеријална културна баштина Србије – косовски вез
Prodajem
Ако пронађете ову новчаницу одмах идите код нумизматичара