Aleksandar Milosavljević: Pozorišne aktuelnosti

U emisiji POZORIŠNE AKTUELNOSTI možete slušati osvrt Aleksandra Milosavljevića na predstavu „Bacači prstiju”, prema istoimenoj drami Ive Brdar, u režiji Bojana Đorđeva i koprodukciji Šabačkog pozorišta i Sterijinog pozorja.

Komad Ive Brdar Bacači prstiju pobedio je na prošlogodišnjem konkursu Sterijinog pozorja za tekst savremene domaće drame i, shodno tome, štampan je u časopisu Scena i nedavno insceniran u koproduciji Šabačkog pozorišta i Sterijinog pozorja. Dramske junakinje Ive Brdar su dve autostoperke koje se upuštaju u, na prvi pogled, luckastu avanturu: uvažavajući izvesna (stroga) pravila - bez novca i sa šatorom kao jedinim krovom nad glavom - svoju sudbinu poveravaju vlastitim palčevima i dobronamernim vozačima koji će ih eventualno pokupiti s autostrade. Devojkama je cilj da u nekoj vrsti zagonetnog takmičenja prve stignu do konačnog odredišta, do Strezimirovaca, sela kroz koje prolazi granica što razdvaja Srbiju i Bugarsku, piše Aleksandar Milosavljević. Prva će ih u svoj automobil primiti naizgled uljudna gospođa, a zapravo trgovačka putnica koja će im utrapiti komplet metalnog posuđa, potom će ih povesti mladi čovek koji bi po svaku cenu da se oženi jednom od njih, te policajac kome je dosadio usamljenički život i tako dalje. Svako od vozača će mladim autostoperkama predstaviti po jedan od segmenata neprijatno istinite slike stvarnosti i fragmente naše društvene zbilje, koja neće biti ništa lepša niti prijatnija od one globalne. Na drumu će devojke razgovarati i sa mrtvim psom kojeg je pregazio nepažljivi vozač, te će na taj način biti upotpunjen ovaj složeni mozaik, a priča oneobičena.

Reditelj šabačke predstave Bojan Đorđev bira tačna sredstva kojima podržava spisateljičin smisao za humor, pažljivo raslojava sve enigme koje inicira dramski tekst i vodi inscenaciju ka finalu, a ponajpre je pažljivo usmeravao ogromnu energiju Ivane Terzić kao Ane te Kristine Pajkić koja je tumačila lik Monike, baš kao što je precizno pozicionirao i glumačke zadatke Anete Tomašević, Strahinje Barovića, Vladimira Milojevića, Čarnija Đerića i Slobodana Petranovića Šarca. Ipak, ovu zagonetnu a dirljivu i uzbudljivu predstavu ograničilo je scenografsko rešenje Siniše Ilića, jer su školjke četiri automobila banalizovale eteričnu dimenziju scenske priče i ugrozile dinamičnost njene on the road strukture. Tek povremeno, naročito na samom kraju predstave, leševi automobila su podstakli efektna mizanscenska rešenja koja su uz pomoć Čarnija Đerića, autora scenskog pokreta, realizovale dve glavne glumice, komentariše Milosavljević.

Čitala Biljana Jovanović.
Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво