Studije i ogledi

Milan Subotić: Izmišljanje tradicija – Georgijevska lenta i Besmrtni puk

U emisiji STUDIJE I OGLEDI, u ciklusu „Kultura pamćenja” od ponedeljka, 13. do petka, 17. maja, emitujemo tekst Milana Subotića „Izmišljanje tradicija: Georgijevska lenta i Besmrtni puk”.

Ove, kao i tokom nekoliko poslednjih godina, u Rusiji i u nizu drugih zemalja Dan pobede obeležen je marševima „Besmrtnog puka" u kome su građani, pored isticanja „Georgijevske lente", nosili portrete svojih predaka – učesnika Drugog svetskog rata. Iako je reč o nedavno nastalom običaju, u javnosti se o njemu piše i govori kao o „tradicionalnom" načinu slavljenja praznika Pobede nad fašizmom.

Oslanjajući se na Hobsbaumov koncept „izmišljanja tradicije", autor u ovoj studiji analizira nastanak i masovno širenje ovih novih oblika komemorativnih praksi, te formuliše svoje tumačenje procesa pretvaranja društvene invencije u „tradiciju". Polazište njegove analize je interpretacija uloge i značaja Dana pobede u konstituisanju identiteta sovjetskog i ruskog društva, te je u prvom delu studije detaljno prikazana istorija sovjetskog obeležavanja ovog praznika. Ocenjujući da nasleđene komemorativne prakse u post-sovjetskoj Rusiji više nisu zadovoljavale društvenu potrebu za osmišljavanjem kompleksne ratne prošlosti, u drugom delu studije je rekonstruisan nastanak akcija nošenja „Georgijevske lente" i marševa „Besmrtnog puka" kao samoniklih, građanskih inicijativa kojim se inovira i osmišljava praznični ritual. Popularnost i simbolička višeznačnost ovih akcija podstakla je političke vlasti da ih postepeno preuzmu i institucionalizuju. Prema Subotićevoj oceni, pod uticajem političke pragmatike redukovan je izvorni smisao ovih akcija, te su one pretvorene u jedno od sredstava potvrđivanja i jačanja političke lojalnosti režimu. Promene u međunarodnim odnosima koje su usledile posle aneksije Krima i rata u Ukrajini bile su presudni faktori u transformaciji značenja ovih prazničnih manifestacija. Sećanje na pobedu u „Velikom otadžbinskom ratu" i komemoracija njegovih žrtava potisnuta je u drugi plan pred imperativom potvrde nacionalnog jedinstva i demonstracije statusa Rusije kao velike i snažne države u sadašnjosti.

Čita Marica Milčanović.
Urednica Olivera Nušić.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво