Izložbe

Zak Hatfild: O stvaralaštvu Džulijana Ngujena

U emisiji IZLOŽBE možete slušati tekst Zaka Hatfilda „O stvaralaštvu Džulijana Ngujena”, napisan povodom postavke pod nazivom „Vračanja”, koja se može videti do 16. juna u Centru za savremenu umetnost u Sinsinatiju.

Umetnik mlađe generacije Džulijan Ngujen (Julien Nguyen) rođen je 1990. godine u Vašingtonu, a živi i radi u Los Anđelesu. Prvu samostalnu izložbu, pod nazivom Superpredatori, imao je 2015. Godinu dana kasnije, predstavio se na Vitni bijenalu slikama „Izvršne funkcije" i „Izvršna rešenja", dok je za potrebe svoje sledeće izložbe Ex Forti Dulcedo koristio biblijske motive onako kako su ih slikali Lonardo da Vinči ili Pjero dela Frančeska. Prošle jeseni Ngujen je prikazao svoju prvu pokretnu sliku „Zlo u odbrani dobra" u Švajcarskom institutu u Njujorku, koja je postala deo rada Spiritus Mundi. Kako nas obaveštava Zak Hatfild, ovaj sjajni video završen je prošle godine, a započinje Šekspirovim sonetima „Vrli mladić" (posvećenim bezimenom muškarcu) koji iz ofa recituje jedna žena, a potom slede rekonstruisane scene iz filma Nikson, Olivera Stouna iz 1995. godine, u kojima se 37. američki predsednik (kojeg igra Entoni Hopkins) sastaje sa direktorom Cije Ričardom Helmsom (Sem Vaterson) u predsednikovoj kancelariji sa rasutim orhidejama. Ngujen pojačava originalnu scenu, koja se graniči s kičem, tako što ukrašava sobu orijentalnim dekorom i odeva svoje gipke i atraktivne glumce u donekle preveliku odeću. Njihov dijalog, koji počinje napetom Faustovskom konfrontacijom, pre nego što pređe u lirsko razmišljanje o smrti i zlu, odmah postaje neobičan, trapav i polushvatljiv: „Američka moć kao neuvežbana proba čitanja nasleđenog scenarija". Ali tu je i libidalna anksioznost koja doživljava vrhunac onda kada Helm opisuje američku intervenciju u Čileu kao „ne toliko operaciju koliko organski fenomen. Ona je rasla i menjala oblik. Povećali su joj se... apetiti". Ovo delo kao da kanališe dosadni i čudesni regionalizam Endrjua Vajeta, zajedno sa radikalnim nasleđem ovog umetnika u pogledu rase, klase i amerikanstva. Međutim, subjekti ostaju zaposednuti isključivo umetnikovim posesivnim, čak i očigledno nezadovoljnim pogledom. U stvari, naslov izložbe – Vračanja, odabrao je kustos Stiven Matižio ne samo kao potvrdu Ngujenovog kanoničnog revizionizma, nego i ekonomskih značenja, načina na koji se slikar možda vraća nesavršenim stvarima, tradiciji ili svetu i hoće da ih menja za nešto novije, piše Zak Hatfild

Čitala Biljana Jovanović.
Urednici emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво