Leopold Mocart i žanr simfonije

U prvoj emisiji ciklusa o Lepoldu Mocartu kao simfoničaru, koji priređujemo povodom 300 godina od njegovog rođenja, slušate dela ovog autora i Ignaca Holcbauera.

Pored duhovnih vokalno-instrumentalnih dela, simfonije predstavljaju jedno od dva glavna polja kompozitorskog rada Leopolda Mocarta. U katalogu dela ovog autora nalazi se preko sedamdeset simfonija. Iako je veliki deo Mocartovih kompozicija izgubljen, najveći broj simfonija je sačuvan, neretko u urednim autorizovanim prepisima, što govori o značaju koji je sam kompozitor pridavao ovom žanru. Ovo se može zaključiti i na osnovu samih simfonija, koje pokazuju visoki stepen sofisticirane kompozitorske tehnike i koje prate razvoj simfonijskog žanra u Nemačkoj i Austriji u rukama značajno mlađih kompozitora. Ipak, relativno mali broj ovih dela dostupan je u modernim notnim izdanjima.

Dve rane simfonije Leopolda Mocarta su krajem XX veka štampane u antologiji „Spomenici austrijske muzičke kulture". Trostavačna Simfonija u Ef-duru, E. F 6, verovatno je nastala pre 1750. godine i prepoznatljiva je po karakterističnim eho efektima. Četvorostavačna Simfonija u istom tonalitetu, E. F 2, sa menuetom na mestu drugog stava, pisana je oko 1751. i odlikuje je upotreba širokog spektra orkestarskih faktura, od unisono gudača u triju menueta, do kontrapunktske tehnike u finalu.

Austrijski kompozitor Ignac Holcbauer prevashodno je bio aktivan u Manhajmu. Nameštenje kapelmajstora na pozorištu manhajmskog dvora dobio 1753. godine i sa određenim prekidima ostao je na ovom položaju sve do smrti 1783. godine. Iako je bio prvenstveno involviran u produkciju operskih predstava, iz ovog perioda sačuvan je i niz njegovih instrumentalnih kompozicija namenjenih izvođenju dvorskog orkestra. Dve kolekcije simfonija, opus 3 i opus 4, koje je Holcbauer objavio 1769. godine izdvajaju se zrelijim simfonijskim izrazom i ambicioznijom postavkom dela. Četvrta simfonija iz opusa 3, u De-duru, sadrži prvi stav koji otpočinje efektnim manhajskim krešendom, dok je u menuetu, na mestu završnog, trećeg stava, trio kocipiran kao mizeta, karakterističnog bordunskog zvuka.

Kao i Holcbauerova Simfonija u De-duru, Simfonija u A-duru Leopolda Mocarta, E. A 1, nastala oko 1769. godine, ima trostavačnu strukturu sa menuetom na mestu završnog stava, a posebno je zanimljiva zbog inkorporiranja kontrapuktskog rada u sonatni allegro prvog stava. Simfonija u De-duru, E. D 18, nastala je oko 1750. po modelu italijanske uvertire, sa jasnim fanfarim motivom i drugim, laganim stavom, koji se nadovezuje atakom.

Autor Srđan Atanasovski
Urednica Sanja Kunjadić





Коментари

Re: Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Steta
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Re: Ко би свијету угодио
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Knjiga
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи
Komentar
Амазоновим „Прстеновима моћи" нема помоћи