Hronika Trećeg programa

Pročitaćemo osvrt Dejana Petrovića na filmove Fransoa Ozona „Milošću Božjom” i Adama Mekeja „Čovek iz senke”, prikazane na 47. Festu, kao i osvrt Radomira Putnika na knjigu Svetozara Rapajića „Muzičko pozorište kao umetnička sinteza“.

U filmu Milošću Božjom francuski sineasta Fransoa Ozon pogled usmerava ka monstruoznim zločinima katoličkog sveštenstva nad najosetljivijim i najnemoćnijim delom svoje zajednice – decom. Ovo angažovano delo inspirisano je istinitim događajima u savremenoj Francuskoj, kada premeštaj jednog već uveliko ostarelog lionskog sveštenika pokreće nezapamćenu i neočekivanu lavinu prisećanja i protesta. Gorko i potresno ostvarenje ne doseže dramaturgiju i kvalitet svojih srodnih prethodnika (poput filmova Tomasa Makartija Pod lupom ili Pabla Laraina Klub), ali i dalje predstavlja snažno svedočanstvo i opomenu, te svojevrstan poziv na otvaranje hermetično zatvorenih religioznih institucija, piše Dejan Petrović.

Uzbudljivo filmsko delo Adama Mekeja Čovek iz senke zainteresovanoj publici prikazuje kako je jedan prosečan student i nimalo istaknuti sportista i pravi muzilovski čovek bez svojstava, uspeo da se uzdigne do granice apsolutne moći, skončavši neslavnu karijeru kao najveći i nikada osuđeni ratni zločinac 21. veka. Biografski film svežeg i zanimljivog stila prati svog junaka, Dika Čejnija, od ranih radničkih dana obeleženih alkoholom, nasiljem i odsustvom bilo kakve smislene perspektive, preko slučajnog ulaska u političke vode i u republikanske redove, te njegov brz i nagli uspon i trajne veze sa Donaldom Ramsfeldom.

* * *

U izdanju Fakulteta dramskih umetnosti i Instituta za pozorište, film, radio i televiziju iz Beograda, nedavno je objavljena studija Muzičko pozorište kao umetnička sinteza, čiji je autor reditelj i pedagog Svetozar Rapajić (1942). Kako komentariše Radomir Putnik, knjiga je nastala kao posledica potrebe da se u našoj teorijskoj misli o muzičkom pozorištu definišu ili redefinišu ne samo postojeće odrednice, već da se u njih unesu i nova značenja čime bi one stekle višedimenzionalnost i višeslojnost koji su proistekli iz izvođačke prakse tokom poslednjih pedesetak godina, pre svega u svetu, a potom i kod nas. Istovremeno, uz osnovne postulate i teorijske premise muzičkog pozorišta, Svetozar Rapajić pruža detaljnu analizu pojedinih žanrova ili oblika muzičkog pozorišta, oslonjenu na njihov istorijski razvoj. U prvom delu studije autor objašnjava suštinu muzičkog pozorišta, kao plodonosne ali nemehaničke sinteze svih teatarskih elemenata, od muzike do osvetljenja, dok u kasnijim poglavljima analizira raznovrsne pojavne oblike muzičkog teatra, kako i doprinose pojedinih stvaralaca ovom pozorišnom rodu.

Čita Marica Milčanović.
Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво