Aleksandar Milosavljević: Pozorišne aktuelnosti

U emisiji POZORIŠNE AKTUELNOSTI možete slušati osvrt Aleksandra Milosavljevića na knjigu Milene Leskovac pod naslovom „Režije Borivoja Hanauske u Srpskom narodnom pozorištu 1945–1967” koja je nedavno objavljena u izdanju Matice srpska iz Novog Sada.

Teatrološkinja Milena Leskovac se godinama bavi istraživanjima različitih aspekata povesti Srpskog narodnog pozorišta; već je 2007. godine objavila studiju o Juriju Ljvoviču Rakitinu pod naslovom Rakitinove režije u Srpskom narodnom pozorištu, a sada nastavlja analizu rada pojedinih aktera „novosadske pozorišne režije", u ovom slučaju Borivoja Hanauske. I ovog reditelja su, kao i Jurija Ljvoviča Rakitina koji je emigrirao iz Rusije posle Oktobarske revolucije, neobični putevi sudbine doveli u novosadsko pozorište. Kako nas obaveštava Aleksandar Milosavljević, Hanauska je bio češkog porekla, a rođen je u Kruševcu 1915. Od detinjstva je bio slabog zdravlja, vazda bolešljiv i zato skrajnut; budući reditelj je prolazio kroz različite faze mladalačkih lutanja da bi se postepeno zainteresovao za teatar. „Literatura je bila moja prva ljubav", zapisao je sâm Hanauska: „talenata sam imao više - muzicirao sam, slikao, i strasno želeo da budem mornar ili bar lađar. Tako sam se opredelio za pozorište, to najprostranije igralište... I verovatno zato tvrdim da je režija, bar moja, neizigrana igra detinjstva, i da je nema bez radosne zaigranosti!" Ovaj zapis iz Hanauskine knjige Moje pozorište pokazuje da je mladi reditelj morao prepoznati Srpsko narodno pozorište, gde je Rakitin bio neosporan autoritet, kao prostor ove vrste autentične zaigranosti. Ne čudi ni što je Hanauska baš u ovom teatru, od dolaska u Novi Sad (s proleća 1945) do odlaska u penziju (avgusta 1963), realizovao svoje najbolje i najznačajnije režije. Milena Leskovac ih u ovoj studiji precizno nabraja, ali i uz svaki naslov ispisuje svojevrsnu teatrološku rekonstrukciju primenjenog rediteljskog postupka. Istina, pošto u ono doba predstave nisu snimane, te o njima danas mogu da posvedoče samo izbledele fotografije, isečci iz štampe i kritika, sećanja autora i aktera, eventualno poneki sačuvani inspicijentski ili suflerski primerak dramskog teksta i, razume se, rediteljske beleške, ovaj postupak rekonstruisanja predstava valja razumeti tek uslovno.

Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво