Aleksandar Milosavljević: Pozorišne aktuelnosti

U emisiji POZORIŠNE AKTUELNOSTI možete slušati osvrt Aleksandra Milosavljevića na dramu Uglješe Šajtinca „Animals”, koju je u Kruševačkom pozorištu režirala Snežana Trišić, kao i na predstavu „Slikarke”, prema tekstu Hristine Mitić, u režiji Stevana Bodrože i izvođenju ansambla Narodnog pozorišta iz Niša.

U okviru projekta Kritičarski karavan, koji uz podršku Ministarstva kulture i informisanja već nekoliko godina uspešno realizuje Udruženje pozorišnih kritičara i teatrologa Srbije, grupa ovdašnjih kritičara nedavno je krstarila Srbijom i, po pozivu tamošnjih teatara, gledala dve predstave (jednu u Kruševcu, drugu u Nišu), a kako bi upotpunio analizu viđenih predstava, Aleksandar Milosavljević tekst započinje razmatranjem aktuelnog stanja u ova dva teatra. Naime, za razliku od Kruševačkog pozorišta, koje ima stabilnu upravu i u dužem periodu realizuje dugoročno planiranu repertoarsku politiku, niško Narodno pozorište već godinama prolazi kroz različite krize i permanentne promene uprave. Posledica ovakve dinamike je nestabilnost na planu definisanja repertoarskih planova, a samim tim i umetničkog profilisanja tamošnjeg repertoara.

Drama Uglješe Šajtinca Animals je neobična alegorijska priča o jednoj od ovdašnjih takozvanih običnih porodica, s tim što su njeni članovi prikazani kao životinje - majka kao ajkula, otac kao beli medved, stariji sin kao aligator, dok je mlađi ljudsko biće, naviknuto da živi s njima i da udovoljava njihovim potrebama. Preokret nastaje kada se životinje preobrate u ljudska bića, ali se ta tarnsformacija ispoljava upravo kao dehumanizacija - oni počinju da ispoljavaju najelementarnije animalne instikte i postaju zveri. Šajtinčevo spisateljsko poigravanje dramaturgijom apsurda Snežana Trišić je rediteljski pažljivo osmislila i dosledno sprovela u svojoj scenskoj postavci, dok su je glumci Kruševačkog pozorišta disciplinovano pratili i nadahnuto razvili ovako zamišljenu igru i složenu priču.

Nasuprot Kruševljanima, članovi niškog ansambla su se u predstavi Slikarke poduhvatili posve neobičnog zadatka, pa su dramsku priču o slikarki Džordžiji O'Kifi pokušali da uzdignu na znatno viši nivo i pretoče je u delo koje će svedočiti o sudbini žena koje su iz različitih razloga i vođene raznovrsnim unutrašnjim motivima, dakle svaka nošena vlastitim porivima, odlučile da svoje živote posvete umetnosti. „Realistički prosede priče o američkoj slikarki dobiće sasvim novu dimenziju ne toliko zbog uvodne vinjete čija je junakinja anonimna devojčica koja još kao dete postaje svesna svoje sudbine, koliko će drugačiji tok ovoj dramskoj strukturi dati neobično finale u kojem se nenadano i bez ikakvog opravdanja najednom pojavljuje Nadežda Petrović. Čini se da činjenica da je i ona bila slikarka ne obezbeđuje dovoljno dobro opravdanje, a još manje to može da popudi tragičan kraj života Nadežde Petrović", komentariše Aleksandar Milosavljević.

Urednica emisije Tanja Mijović.



Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво