Izložbe

Ben Dejvis: 33. Bijenale u Sao Paulu

U emisiji IZLOŽBE možete slušati tekst Bena Dejvisa „Smeli pokušaj Bijenala da promeni načni na koji posmetramo umetnost. Može li se u tome?", napisan povodom 33. Bijenala u Sao Paulu.

Do 9. decembra u Sao Paulu bio je otvoren 33. Bijenale pod nazivom Afektivni afiniteti. Kustos izložbe je bio Gabrijel Perez-Bareiro i on je raspoloživi prostor napunio različitm mini izložbama posvećenim ličnostima za koje je on smatrao da su zrele za proučavanje ili veličanje - od Lusije Nogueira (1950-1998), rođene Brazilke koja je živela u Londonu i njenih zabavnih i zbunjujućih ultra-minimalnih radova, do Felisijana Senturiona (1962-1996), tvorca neuglednih tekstila koji su nekada duhoviti a nekada srceparajući. Glavni kustoski gambit činila je odluka Perez-Bareira da odabere sedam umetnika - Mamu Anderson, Sofiju Borges, Valtersija Kaldasa, Alehandra Sezarka, Klaudiju Fontes, Antonija Balestera Morena i Vura-Natašu Ogunji - koji će obaviti veći deo njegovog posla. Svakom od njih dodeljen je po jedan deo paviljona Bijenala, koji je projektovao Oskar Nimajer u Ibirapuera parku, i dat im je zadatak da osmisle i aranžiraju sopstvenu mini izložbu u koju će uključiti i svoje radove.

Kako komentariše Ben Dejvis: „Stvarnost koja nas okružuje može vrlo lako izgledati kao da neguje određeni usporavajući prostor u glavi, ono na koji bijenale Afektivni afiniteti računa. Za neke ljude to predstavlja luksuz, posebno za one koji imaju dovoljno slobodnog vremena da mogu da okrenu glavu od onoga što se sada i oko njih događa. Međutim, današnji beskrajni niz loših vesti pomešanih sa frenetičnom zabavom - koja se očitava u intelektualnom, optičkom i prostornom preobilju međunarodnih umetničkih priredbi - pretenduje da natera svest da pomahnita. Osim toga, parališe detaljniju analizu na isti način na koji nadvladava svaki više-nego-površni doživljaj. Zato, korišćenje umetnosti kao prostora za treniranje pažnje može biti manje izlišno nego što izgleda i manje vredno spasavanja. U tom smislu, neizvesni eksperiment Perez-Bareira može zapravo biti relevantan, čak i kada se javlja upravo u trenutku krize, odnosno, kada se to najteže može izvesti".

Tekst, preuzet iz septembarskog broja časopisa Artnet, preveo s engleskog Vladimir Mates.
Urednica emisije Tanja Mijović.

Коментари

Istina
Зашто морамо да славимо Осми март
Re: Ministarka zdravlja????
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Мајка
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
Rad s ljudima
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво
'Ako smo pali, bili smo padu skloni.'
Акушерско насиље – чије је ћутање неопростиво